Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
utorak, srpanj 24, 2007


Hodam. Osjećam poglede na sebi. Hodam prpošno, bezbrižno, lelujavo... Elegantno zavodljivo i djetinje nehajno. Osjećam poglede u retrovizorima. Gledam u daljini dvije djevojčice s lutkicama u naručju. Igraju se. Sretne su. Gledam vlati travi kako vijore na vjetru. Gledam nebo. Plavo. Čisto. Osjećam se fenomenalno. Toliko malo ljudskosti je ženi dovoljno da se tako osjeća. Da, to je ljudskost, to je fair play igra mojeg Dečka. To je fair play igra čovjeka. To je ono kako treba i mora biti. Svaka žena ima komplekse, 90 % izmišljene, 10 % prave. Danas ja nemam ni jedan. Danas sam savršena. Pojebala bi samu sebe kolko sam dobra! Smijem se svemu i sebi samoj. U glavi mi se mješaju cajke i zvukovi housea. Bokovi bi se izvijali, plesala bih na stolu. Samu sebe bih gladila po dugoj, ravnoj kosi, preko svojih leđica, do svojeg ponosa, do guze... Izvrtala svoje cice, piknula ga bradavicom u oko kolko sam napaljena. Dirala se po bušici koje nemam, stavila noge oko njegovog vrata. Da baš bi... I smijala se. Smijala. Jer sam sretna kad mi je tu. Jer ispuni svaki dio mene svojim osmjehom. Jer me stavi na tron zadovoljstva! Ja sam uz njega sretna žena. Kad me stisne uz sebe, ja sam najljepša žena na svijetu!

                      


Ne živcira me mobitel. Na njega stižu lijepe stvari. Ti si ljubav mog života. Od jutra. Sat vremena nakon što se izvukao iz kreveta. Kao raport. Stop. Volim te. Stop. Sretan sam. Stop.

Primirila sam se. Kažem primirila, a ne smirila jer taj glagol moja majka koristi za moja stanja. I jesam. Nema tuposti, nema boli. Nema ničega trenutno. Znam da bi me mogla kriza primiti kroz tjedan, dva... Mogla bi... Ali, nema potrebe za tim. Ništa neću time promijeniti. Ne želim se mučiti više. Osjećaj sigurnosti je toliko opojan. Više od vutre za bolji dan, više od Praxitena za bolji san.

bomba-estrogena @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare