Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
četvrtak, kolovoz 9, 2007
            

Da ne bi mislili da ću pisati o Da Vincijevom kodu... Pročitala sam ga prošle ljeto i ugodno se iznenadila knjigom nasuprot brojnim kritičarima koji je opisuju kao lako štivo bez ikakve vrijednosti... Ah... Kao da čitate Bibliju ili bajke braće Grimm i H. Ch. Andersena. Priča je priča... Izmišljotina, a kao i svaka bajka nosi pouku. No, u kodu se ipak isprepliću činjenice, nepobitni facti za svakog tko je ikada u svom životu razmišljao o temeljnim razlikama između religije i znanosti. Religija je potekla iz mita, iz priča i prepričavanja, ona ne traži smisao, svrhu i cilj ljudskog postojanja, ona se ne istražuje (i nije se nikada smjela istraživati) i ona ne istražuje. Još ko curica u osnovnoj školi nisam htjela ići na vjeronauk, krenula sam u sedmom razredu da mogu imati pričest, firmu (ako se poželim kojim slučajem u crkvi vjenčati ), ali moj stav o vjeri, crkvi, religijama, i Bogu ostao je isti. Vjerujem u smisao, logiku, pojmovno i prilično sam u vezi toga hladna osoba. Ne vjerujem u čuda i božanstva. Vjerujem u ljudskost i ljude. U dobro i loše, u crno, bijelo i sivo, u ono što vidim, osjetim, čujem, opažam. A osjećam da je čovjek za bezbroj stvari sposoban i da će ih još toliko razviti, a da mu na tom putu neće pomoći nevidljivo, nemoguće, nestvarno biće... Krist je postojao - moguće, i apostoli, i Magdalena, i Marija i Josip - moguće. Ali ono što nam crkva servira graniči sa imbecilstvom... I zato to ne mogu progutati. Čak mislim da bih prije povjerovala u male zelene i u vampire nego u djevicu Mariju, muškarca u tridesetima kojemu se ne diže.... Iz toga proizlazi da je svaka razdjevičena žena drolja, a sex je demoniziran do te mjere da bismo zbog njega trebali klečati i moliti oprost. Da, da tiče se jebavanja prije braka, ali uredno se dopušta vjenčanje u crkvi s trbuhom do zuba. To se u mome svijetu zove licemjerje. Zato živim po svojoj logici, svojim mjerilima, svojim idealima i svome moralu - sve što činim i poslije mirno spavam (a nisam uvijek mirno spavala..) - MORALNO JE i nije mi to nitko trebao sažeti u 10 zapovijedi.
U što vjerujem? U sebe. U jedan dio sebe koji želi doseći savršenstvo. Savršeno ljubiti, savršeno davati, savršeno misliti. Težim tome. Ne postoji ništa savršenije od onoga što želim od sebe stvoriti. Možda je nemoguće, baš kao i nečiji Bog, ali i ja nečemu težim i ne posustajem.
Vjerovala bih u anđele i u duše, dobre i loše; u mnoštvo razlika i u sebe jedinstvenu, ne u Boga.
Jedan dio mene je drugačiji. Kao i svako dijete, osjećala sam neku razliku između sebe i okoline. Sad više nisam dijete, ali taj osjećaj otuđenosti još uvijek je prisutan. Jer mislim više nego što drugi misle, jer osjećam, predosjećam i vjerujem u intuiciju, u svoje snove. S druge strane osjećaja, moje misli se slažu kao tetris, u zašto i zato, slažu se u savršeno mjerilo emocija i razuma. Ne ja nisam Vaš Bog, ja sam svoje božanstvo.
bomba-estrogena @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare