Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
petak, kolovoz 31, 2007
                        

Ne znam koji bi se vrag trebao desiti da mi skine ovaj blentavi osmjeh s lica. Zaljubljenost je vrlo ponižavajući osjećaj. Zašto? Jer me tjera raditi budalaste stvari. Jer izgledam kao budaletina na nekoj helij drogi. Tim više što mi se čini da se stalno iznova zaljubljujem u istu osobu. Kao mala sam bila uvjerena da ljubav ima svoj slijed: privlačnost-zaluđenost-zaljubljenost-ljubav i kraj. Ne može ići nekim drugim tokom, a eto, čini mi se da sam zaljubljena po drugi put, zaluđena 100 %, o privlačnosti uopče neću, a ljubav je tu, svakim danim sve čvršća i isprepliće svaki dio naših života.
Bio je siječanj 2006. g. Netko me ostavio po tko zna koji put pravdajući se da me ne voli dovoljno (sjećate se onih centimetara...). Otupljena od tuge, nemoći i suza napisala sam ove riječi : Danas je sunčeko vani i odmah dobijem volju za životom!! Ubija me ova zima. A danas sam baš poletna i vesela... Onako ko leptirić. Danas sam ona prava ja. Najradije bih cijeli dan bila vani, na kavicama, šetkala se okolo.... Joj, baš mi je danas takav dan, a imam posla preko glave! I ljubila bih se! I zaljubila bih se! I držala se s nekim za ruku! I htjela bih šaputati gluposti i gugatati! I htjela bih da me neko primi za rit i kaže : to je samo moje! Sama sam sebi smiješna!
Dan kasnije nisam bila leptirić, bila sam muha bez glave. I sad radim copy/paste kako sam se zacoprala :
ponedjeljak, siječanj 23, 2006
U subotu sam izašla sa svojim curama. Stvarno se već dugo nismo tako dobro zabavljale; pjevale, plesale... Baš je bila lijepa večer. Završile smo u Luxoru i nešto mi se desilo... Ne znam točno opisat osjećaj jer se samo smješkam sad kad se toga sjetim... Upoznala sam se s nekim ko mi je uvijek bio ONO NEŠTO jebeno dobro; ali na jedvite jade jer je ONAJ NETKO tri sata sakupljao hrabrosti da mi priđe, a kad je došao počeo je verglat bez prestanka.... No, dobro, nekako smo se sporazumjeli, pitao je za broj, dala sam...
Došla sam doma s bezbroj pitanja u glavi što ako mi se TAJ NETKO ne javi, jer jelte, ja sam naučena da me netko dobro zajebe, odjebe, razjebe... I da mi napravi sve te fuck off sitnice. Ali gle čuda, javio se. Ujutro, u 6 ujutro. Čim je stigo doma i da je sretan što smo se konačno upoznali i da ćemo na kavu poslije. I opet, nije mi to dovoljno. Ja još sumnjam što ako se ne javi. Ali nazvao je. Dogovorili smo se za navečer, za kavu. E sad me tek počinje prat nervoza što ako se ne pojavi. Izlazim 5 do 8 iz kuće, zovem svoju S. i jadam joj se kolko me strah, kolko ne znam što trebam raditi, što ćemo pričati nas dvoje, što ako me poljubi, što on uopče hoće od mene, da li se ja njemu stvarno sviđam... ???
Dolazi! Ko vurica. Vozi me do Zagreba. Melje opet 100/h, bez prestanka... o kajmaku, čevapima, skijanju.... Mislim si ovaj stvarno nije normalan, kakva baba, isuse! Na raskršću krene u rikverc i pogodi auto. Isuse, ovaj je luđak! Izlazimo iz auta, otvara mi vrata, pridržava kaput, drži moju torbicu... Na to zaista nisam navikla. I sjedamo. I lijepo je. Baš onako kako treba biti. Imamo mnogo toga zajedničko, imamo o čemu razgovarati. I ugodno mi je s njim. Idemo mi dalje. Priznaje mi da se tek sad opustio, da mu je bila baš napeta situacija naći se sa mnom jer mu se sviđam i jer se i on boji da ga ja ne odbijem. Smješkam se, ne želim priznati da je i meni tako. Pije nam se pivica, idemo do Scouta. Izlazim iz auta i ljubimo se. Koji feeling, ljudi moji, ko prvi puta! I opet mi pričamo i pričamo i pričamo...
Pol 1 je. Vozi me kući. Sve mi je smješno. Smješan mi je on. Ponavlja kolko mu se sviđam, ima on neki klik u glavi u vezi nas, ne zna kaj mu je, volio bi me vidjeti još ovaj tjedan, ne može on sad dugo čekati... Ići ćemo u kino! Sve 5, može!! Kolko već dugo nisam bila s nekim u kinu! Pred kućom sam. Pusa za laku noć.
10 minuta kasnije dobivam poruku da mu je bilo lijepo, da bi bio najsretniji da me već danas ponovno vidi.
Ujutro dobivam poruku. Sprema se za posao. Vrtim mu se po glavi i jedva čeka večer. Joj, kak slatko! Ja ne spavam od 7, ja se vrtim po krevetu, zbog njega. Neću mu to reći. Ne još.
I sad mi se javio.
I sretna sam, jako. Bojim se priznati, jako. I frče me u trbuhu, jako, ali jedva čekam da se vidimo.
Baš sam luda. JAKO, JAKO!!! Ne znam kaj mi je.
 
Sad znam kaj mi je. I još uvijek je tako. I danas je tako. I jutros je tako. I kak da se ne smješkam?
bomba-estrogena @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare