Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
četvrtak, srpanj 19, 2007


Jučer sam svratila na jedan blog i oduševila se. Oduševljena sam ljudima koji uspjevaju u stvarima koje su meni enigma. Primjerice napisati ljubavno pismo. Kad sam bila mlađa i otkrivala ljubav i zaljubljenost, iz mene su tekli potoci osjećaja koje sam bez puno muke mogla preteći u riječi. Doduše, nisam ama baš nikada napisala pjesmu, ali znala sam definirati što osjećam. Prije godinu dana napisala sam ljubavno pismo i razočarala se sama u sebi.  Ne znam vizualizirati ono što osjećam. Ne znam više. I moji sms-ovi se svode na Volim te. Nemrem bez tebe. Volim te jako. Fališ mi.  Ti si moja ljubav. Jedva čekam da te vidim. Možda zato što sam sretna, a kad je čovjek sretan nema ama baš ništa pametnog za reći osim ponavljati da je sretan, da uživa, blista, cvate... Bol čovjeku daje inspiraciju da je svakim svojim textom ili pjesmom stupnjuje, da stupnjuje sve njene aspekte: jad, patnju, čežnju, žudnju, ljubomoru...


Ali sada kad čitam to pismo, u meni budi neopisiv osjećaj djetinje radosti. Jer je iskreno koliko ga god šlampavo napisala.

Postoji knjiga koja mi je odredila shvaćanje ljubavi, boli, ljepote, smrti, boga... Kao mala sam ga čitala i razmišljala kako smo si ja i  taj striček slični.

Na svoje sam došla u gimnaziji u trećem razredu kad smo ga obrađivali, a primila sam boga za bradu kad sam ga izabrala za radnju iz hrvatskog na maturi... jer on i ja smo si slični i nakon 10-ak godina... I on u svome dnevniku Moje razgolićeno srce trabunja o ljubavi i dolazi do ne tako pametne definicije : Što je ljubav? Potreba da se iziđe iz sebe. Čovjek je životinja koja obožava. Obožavati znači žrtvovati se i prostituirati. I tako, ljubav li je prostitucija. Prema tome, ljubav ima dvije različite komponente: fiziološku (konzumirati ljubav, prostituirati se ) i spiritualnu (željeti, žudjeti, maštati, obožavati; jednostavno voljeti).

Njegov pojam žene bio je devijantno trubadurski. Žena je anđeo, svetost jedinstvena u svojim oblinama, ona je savršenstvo koje pruža anđeosku nježnost i životinjsku sexualnost, on je obožava i proklinje zbog toga. Žena je opći sklad i svjetlost, ideal koji sam sebe mora obožavati da bi bio obožavan; ona je prekrasna, božanstvena, tajanstvena, ali je i prirodna, vulgarna, instrument je muškarčevih želja i on joj se zato divi i prezire je istodobno. Ona je svetica jer je njegova. Ona je kurva jer može biti tuđa.

Ne znam što me uvijek vuče njemu... možda osebujan pjesnički izraz, možda njegova sklonost gotici, možda sam njegov život (a i njegov svršetak, jelte, čovjek je umro od sifilisa... toliko o prostituciji) ... ali njegova razmišljanja su duboko usađena u meni. Ono što me najviše fasciniralo je sama njegova ličnost; izvana jaka, silna, samouvjerena, ponosna, a u dubini bojažljiva, sramežljiva, slaba. Koliko god bio nesavršen i samo čovjek opsjednut metafizičkim i nadljudskim, uspio je prikazati tu neizmjernu, gotovo sadističku ljudsku bol koju može uzrokovati najljepši osjećaj na svijetu: ljubav. Da, da, on i ja smo si slični i po njegovom sam profesionalna kurva kojoj je pružanje ljubavi uzvišen čin, ostaje mi da se okrenem duhovnosti i želim, žudim, maštam; jednostavno volim.  I da samu sebe obožavam baš kako se namisti u taj čas.





Od Vraga il Boga, svejedno! Vještice!


Svejedno, kad daješ - ti, otrovni cvijetu,

Ritam, miris, svjetlo, o, moja kraljice,

I nije sve gadno i teško na svijetu!

( Ch. Baudelaire, Himna ljepoti )

bomba-estrogena @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare