Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
srijeda, studeni 19, 2008

Sutra ne radim. Šefici je umrla svekrva i imamo slobodan dan. Ja sam baš vesela. Kakva ironija. Spavat ću barem do devetke i otići na kavicu. U radnom danu! To mi je želja već jedno podulje vrijeme. Problem je jedini što mogu spavati samo onda kad znam da se moram dignuti. Kad ne moram, ne ide mi ni spavanje pa sam tako u subotu na nogama već u sedam. Pa se meškoljim, kašljucam, teško dišem, zurim u njega, pa se stišćem, ne bi li kojim slučajem on došao do zaključka da ni on više ne može spavati. To se naravno i desi jer sam nenadjebiva u svojim pokušajima. Onda se branim, naravno, da ja oko njega lebdim, po prstima hodam, šuljam se, samo da ga ne probudim. Mo'š mislit!
Primila me neka kriza. Ne baš srednjih godina, ali ona koja prethodi srednjim godinama. Pa tako primjećujem boricu na čelu i uporno je popunjavam nekim Phytomerovim skupim preparatom. I to bu pomoglo, mo'š mislit. I ruke su mi se iznad laktova opustile pa prije spavanja radim sklekove. Slušam o boleštinama pa ih odmah i imam. Primjećujem i da mi je kapilara pukla na nosu ko nekom alkiću. Rit i cice se još odupiru gravitaciji. U glavi mi je da imam još malo vremena. Još samo malo. Prije trudnoće bit će čišćenje od svih ilegalnih zala ovog svijeta, pa trudnoća i opet ništa, pa dojenje i opet ništa, a onda ću krasti vrijeme i skrivati se od djeteta kad ću si poželit zapalit đoju. Dijagnoza je da sam prošvikala.
Pa mi tako došlo prošli vikend da se zabavim. Pa me dragi nije uspio zabaviti. Nije shvatio zašto bih se ja zabavljala. Niti kako. Pa je došao i ovaj vikend, a ja bih se opet zabavljala. - Dobro  ****** di da ja nabavim gljive! - Nigdje, neću gljive, može bilo kaj! - Kaj bilo kaj? - Bilo kaj! Hoću bit budna cijelu noć. Znaš da sam toliko umorna da zaspim u pola deset. - Ne znam kaj hoćeš. - Bilo kaj. Može bilo kaj!!! - Kaj je tebi? - To mi je da te nema cijeli tjedan i da onda imam s tobom dva dana, a zaspim u pola  deset od umora. To mi je da kad ću bit trudna neću moći pušit, pit ni vuć. Neću u biti ništa moć! Bit ću u karanteni.  Dok se naša konverzacija pretvorila u diskusiju pa u moje durenje, čovjek je shvatio muškim jezikom da bih se ja danas nametala. Ženski izraz za to nemam. Ja se samo zabavljam.
Ispunio mi želju pa sam se zabavila. A on se nametao. Teško žabu u vodu naterat. Ili na speed.
Osim zaštopanog nosa, nesanice, vrtoglavice i gubitka apetita, probdjeli smo mi tako jednu od naših noći koja se desi jednom u šest mjeseci. Noć u kojoj smo iznimno pametni i razgovoljivi pa se tako ispričamo o svemu. O njegovim prijateljima, o mojim prijateljima, o Bin Ladenu i Baracku Obami, o svjetskoj krizi, o glupim filmovima i crtićima.
Mjera je bit svega. I brojke i slova. I grami.
bomba-estrogena @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare