Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
ponedjeljak, siječanj 7, 2008

U muzeju voštanih figura smo pofotkali valjda sve što pofotkati da.  Slikala sam se s Jennifer Lopez i primila je za dupe. I prdnula mi je. Dragi je bio toliko napušen da je dok se namještavao za slikanje s Bob Marley-em srušio bubnjeve. Sva sreća da nije njega srušio. Najzanimljivija je ipak bila prostorija s tematikom Pirata s Kariba. Uz svjetlosne i zvučne efekte kojima je bila zadaća dočarati oluju, u jednom se trenu voštana figura počela micati. Glumac koji je glumio gusara mahao je kukom i pokazao nam zabranu na vratima. Bilo je prkriženo srce. Dakle, ako smo htjeli kročiti u slijedeću prostoriju, nismo se više smjeli držati za ruke.

                                 

                                 

                                 
Spuštao se mrak i lutajući ulicama naišli smo na smartshop Kokopelli. U coffeshopovima se prodaje isključivo trava, hašiš, space cakes (kolačići od trave), već smotani jointovi (s duhanom i bez), a u boljima možete kupiti i sjemenke za vlastiti uzgoj. U coffeshopovima zabranjeno je točenje alkohola. Jedan od boljih je i Green House koji čak nudi svoj katalog s različitim vrstama trave i opisima podrijetla, nagrade koju je osvojila, razini THC-a, CBD-a i CBN-a te kako djeluje. U smartshopovima se uz travu može kupiti apsolutno sve što je vezano uz dozvoljene lake droge u Nizozemskoj: marihuana, kaktusi, gljive, opijum i razne biljne verzije teških droga. Zapiknuli smo se oboje za gljivu Psilocybe Tampanensis - engl. Philosophers stone koja ima učinak extascy-a. Večer je bila isplanirana. Gljive su na repertoaru.
Vratili smo se u hotel, požvakali gljive, a ja sam čitala kilometarska objašnjenja, uvjete i savjete o konzumaciji. U sjećanju mi je ostalo upozorenje: Obraćajte s gljivi s respektom, budite svjesni svoje okoline i pomognite onima koji prvi put konzumiraju gljive! Ako tako postupite, duh gljiva će vas posjetiti i pokazati vam tajne svemira! S obzirom da ih je on prije već probao, bio je u stalnom strahu kako će meni biti, da mi ne bude zlo ili me loše opere. Čekali smo sat vremena i čim sam osjetila vručinu u glavi, smjestila sam se u krevet i nisam se više micala. Tad je počeo show. Što god sam vidjela, na što god sam pomislila, smijala sam se i plakala od srca kao malo dijete. Pokrivala sam se po glavi samo da ga ne vidim jer čim je izgovorio riječ ja sam pucala po šavovima od smijeha. Duh gljiva je očito bio prisutan. Znaš kaj mi je duh gljiva rekao? Jedva izgovorim rečenicu i prasnem u 10-ominutni smijeh. - Kaj ti je rekao? - Rekao mi je di živi... Pa opet crkavam od smijeha. - I di živi? - Ispod mostića u travi. Uglavnom, gljive na mene djeluju asexualno. Sex mi nije bio ni na kraj pameti  iako se dragi šmajhlao uz mene. Bilo mi je žao što sam takva, ali je rekao da se ne može na mene naljutiti dok me gleda kako se smijem. Bio mi je bed otići i do wc-a. Ipak je to zahtjevalo barem dvije, tri minute ozbiljnosti. Oteturala sam, sjela na školjku, ali čim sam se pogledala u ogledalo, licem mi se razvukao smješak. Duh gljiva se umorio nakon pet sati i zaspao snom pravednika.
Slijedeća dva dana smo ponovno krenuli u razgledavanje. Ne sjećam se da sam ikada toliko hodala. Njemu sve izgleda blizu. To ti je tu, pogle!  - Aha, pa hodamo već sat vremena. Posjetili smo Van Goghov muzej i Rijkmuseum - nacionalni muzej. U oba muzeja zabranjeno je fotkanje. Muzeji se nalaze dalje od centra, u bogatijoj četvrti. Zgrade su novije, čišće, ljepše i u okolici je mnoštvo drugih muzeja. Muzej dijamanata, House Of Bols (pića/kokteli), muzej torbica kroz stoljeća. Htjeli smo posjetiti i Heineken pivovaru, nažalost je bila zatvorena do travnja zbog preuređenja, no posjetili smo IceBar. Temperatura u baru je -6 stupnjeva i prilikom ulaska dobivate rukavice i termo jaknu. Maksimalno dopušteno vrijeme je pola sata i na ulasku vas dočekuje aperitiv u čaši od leda. U sklopu IceBara je i HotBar, kafić fensi uređenja u kojem svakako morate probati ExtraCold Heineken. Točenu pivu kroz poseban točionik od leda.

                                 
Posjetili smo i Sex Muzej u kojem se skulpturama, lutkama, fotografijama prikazuje povijest sexa i općenito pornografije još od vremena Adama i Eve.

                                
Također smo posjetili Torture Museum u kojem su prikazane sprave koje su se koristile za vrijeme inkvizicije; od giljotine, vješala, Iron Maiden, do pojasa nevinosti. Ovdje također glumci prikazuju stanje u tamnicama te te svim silama žele dograbiti iza rešetaka.

                                           
Odmarali smo se od muzeja i hodanja na kavicama u coffeshopovima i posjetili ih 10-ak u pet dana. Uz već spomenute Green House i Barney's, bili smo u Grasshopperu, Doorsu, La Canni, Damkringu, Babi... Grasshopper je daleko najotmjeniji coffeshop, ali sa slabom ponudom trave. Također, posjetili smo i Hash Marihuana Museum u kojem se može vidjeti utjecaj marihuane na organizam, u koje se liječničke svrhe koristi, kako se uzgaja i na koji način je ljudi konzumiraju na različitim kontinentima. 

                                 
Kad smo već bili izmoreni od hodanja, krenuli smo u kanalni obilazak grada brodićem te vidjeli repliku broda Amsterdam koji je potonuo u XVII st. u vrijeme kad je Nizozemska bila jedna od jačih kolonijalnih sila, kuću Ane Frank, Rembrandtvou rodnu kuću, Nemo Znanstveni muzej te parking za bicikle na tri etaže gdje se nalazi preko 20 000 bicikla.

                                  
Crvenu ulicu smo također posjetili. Ulice su podjeljene po fetišima. S jedne strane su zgodne ženske,  s druge debeli gabori sa ogromnim cicurinama. Meni draži su bili posjeti sex shopovima i u svaki sam morala zaviriti. Naime, nisam mogla naći pimpek koji mi se sviđa. No, kad sam ga našla, taj je bio moj i ničiji! I baš sam ga ponosno nosila doma.
Vidjeli smo mnogo toga, no još više toga nismo stigli posjetiti. Dogovorili smo se da ćemo se definitvno vratiti u Amsterdam da ga vidimo u punom cvatu. Posjetili smo i Flowerplatz;  sajam gdje se prodaju tulipani, suncokreti, trava, gljive, kaktusi, no sad u zimi jedino što se moglo vidjeti bile su lukovice.
Zadnji smo dan proveli u obilasku suvenirnica i kupnji obaveznih magnetića za friđ. Sve što je bilo zeleno, htjela sam probati. Mikić od trave i pivu s travom. Koliko god sam već bila izmorena od hodanja, toliko mi je bilo krivo što se naš put bliži kraju. Bilo nam je prekrasno i nismo ni sanjali da nam može biti toliko dobro zajedno. Naime, nismo se svađali. U petak, 28.12. krenuli smo za Njemačku.
bomba-estrogena @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare