Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - rujan 2008
četvrtak, rujan 25, 2008

Da ti kažem što mi se desilo kad ne stignem sve ispričati preko telefona. Naravno, da ti više pričaš. Znam sve o mjerenju i upravljanju energijom nego bilo koji tvoj dizaličar. Mislim, pravim se da znam pa te slušam. Kao što ti mene slušaš i nemaš pojma o koncesijama, cesijama, kompenzacijama, situacijama. Baš smo par i pol! Danas mi je jedna stranka pričala o roku trajnosti šampinjona. Pričao je čovjek pola sata o njima. Pa se smješkam, jebali te šampinjoni! Prije mjesec dana je zvao, tražio Tamaru i poručio joj da je on promjenio aparat, ali mu je ostao broj isti. Ljudi su smješni. Nije bilo onog što ga patuljci napadaju iz kompjutera pa se češu i zbrišu na biciklu. U biti mi je zabavno. U biti, no dosta o poslu. Tek sam oko 4 krenula doma.
Mama me čekala da nešto prigricnem i popušim si pljugicu pa smo išle do mercatora. Malo zelenja, mesine pa mi došlo i da kupim onaj sejtan. Koji je to kurac? Fuj! Volim ja i pšenicu, i soju i tofu, ali sve odvojeno. Ovo je kao ona voda iz asortimana prodavanja magle koja ti je instalirana u kuhinji. Vakum voda, vakum hrana. No, u špinatu sam se zajela. I u kineskim nudlsima. Jedva čekam da dođeš i doneseš mi čokoladu puckalicu, čips od meda i šunke, kofere i neki dobar papir za motanje. Fala ti na rozom grinderu. Super mi je. BTW, nisam ništa skužila što si pričao preko mobitela. Nisam plava, ali cijeli dan se osjećam ko tukac. Ko će kad doći, kad ćeš se ti presvući, kad ću ja otići, gdje da ti što ostavim... Mislim da ću te radije pričekati pa da idemo zajedno. Nismo još ništa kupile za I. za ročkas. Vjerojatno onaj parfem koji se meni sviđa. Fak, znaš  da ne volim kad netko drugi ima nešto meni svojstveno. Bolje da kupimo neki nakit. To ne ide u seriji.
Pitat ću za slobodni petak pa ti dođem drugi tjedan za vikend. Htjela bih doći. Ovo mi je naporan mjesec. I teško mi je bez tebe. Pusto mi je. I ne volim sama spavati. I zima mi je onda! Gunđam stalno. Cijeli tjedan živim za subotu da dođeš. Sva sreća da nisi išao u Vijetnam. Poludjela bih tu. Drag si mi kad mi pričaš o umivaonicima. Znam da se veseliš tom stanu. Znam i zašto tako puno radiš. Znam da smo mi u toj priči. Znam, ali fališ mi. Fališ mi jako, ljubavi!
Kaj ću sad? Ona prije spavanja je odavno skurena. Umijem se, nalickam se i idem u krpe. Hladan mi je ovaj saten u pizdu materinu. I crn. Crnji nego prije. Znam da ti grliš jastuke kad nismo zajedno, ja ih eto imam svud oko sebe. Tu si negdje. Negdje kraj mene. Dok spavam.
I brojim dane. Još samo dan i pol. J
 
bomba-estrogena @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008

Moje oduševljenje životom se nastavlja. Ako tražite recept za takvo stanje - samo zažmirite na jedno oko, uha neka su na propuhu i okrenite drugi obraz. Možete i leđa. Ne ubrzavajte korak. Glupostima ne možete pobjeći. Prešutite. Ionako vas se ne tiče. Zamislite da ste najpametniji na svijetu i zapalite đoint. Budite veseli!

Ljudi svašta rade, nepočudnog čak, da bi pobjegli od stvarnosti. Ona je sranje. Nužna fizička potreba ljudi da se olakšaju. Neki rjeđe, neki redovno. A da se sad svi malo jebete? To je legalno! Redovno. Svijet će biti ljepši! Nedostatak te potrebe dovodi čovjeka u stanje ludila, bapske čangrizavosti i muške frustriranosti. Tako se babe žale na sve one ljepše, mlađe, tanje, na sve one s više slobodnog vremena, s više novaca, a bapcima su puna usta, misli i pimpek pički. Ono, na suho. Pička + pimpek = se kužimo? Jednostavan recept za smajl na licu!
Pustite crkvu! Brani sve što vam je srcu drago! Pustite i politiku! Keyser Söze je goli kurac za nju. Otet će vam čak i ono što nemate. I zapišajte susjedu ogradu! Označite teritorij! Moral je subjektivna stvar koja se ogleda u objektivnosti dobrog sna.
I mene smeta vrijeme. Uplatit ću si sunce od drugog tjedna. Lučenje D vitamina me također razveseljuje. I htjela bih spavati zimski san! Da, baš bih htjela. A nemrem. Htjela bih biti i jež. On mi je baš simpatičan. A nemrem. Više-manje, to su mi sve želje trenutno. Smješim se i zadovoljena sam.
Zašto očekivati problem koji se još nije stvorio? Planirajte moguće. A sve je moguće! Slušajte srce i pustite glavicu neka hibernira. Lebdi u vakumu. Zamislite da ste astronauti! Glavi je ionako radno vrijeme samo osam sati. Cilj postoji zato da bi se dostizao, vrijeme u međuvremenu postoji da ga ispunimo. Smijehom, naravno!
Ja se odoh razveseliti, a kaj bute vi?

bomba-estrogena @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008

Pronađoh odličnu stranicu na netu. Za ne povjerovati, hrvatsku stranicu. Sweet Fashion  S donjim vešom. Onim kakav volim ja. Dakle, ne duge gaće, bapske gaće i ostale veličine šatorskog krila. Ono, mini, mini, slatko, sexy, u duginim bojama, ono za skinuti, ne za nositi. Pronađoh i poželih se počastiti. Poželi to i moj Dragi. Pa se eto počastih. Usluga vrhunska, brza, dogovorljiva, robica kvalitatna. Dočekah večer da se Dragi vrati s puta pa se ja tako uvučem u svoj kompletić. Carica u akciji. Fino me našpranji s guza. Sex do jaja. I onda... I onda ga presekne u leđima. Di ćeš sad baš? Hiti se on tako na pleća, jauče, stenje, znoji se u pizdu materinu. I što sad? Hoćeš vode? - Ne. Ne mogu. - Oš pive malo? - Neću. Joj. - Oš jastuk pod leđa? Joj, *****. kaj ti je? - ?????? (neartikulirani uzvici slični pesu koji se zvezal oko vrata) - Jebemu, kak da ti pomognem? - ????? Niš, navlačim ja nazad taj svoj kompletić, izvlačim vražji kondom ko da je lastika iz gaća, fino ga još opalim s njim, opet jauče. Ajd u vražju mater sve! Tupim pogledom zurim u njega i televizor. To se valjda događa u tridesetima. Starimo. Polako. Mene noge stalno bole. Mogla bi jednom imati probleme s venama. On stalno razmišlja kak će imati problema s žući. Kak će možda dobiti rak. Jebote, ne razmišlja mi se o tome.  Dobit ću rak od razmišljanja.
Kaj sam štela reć? Uz lepi donji veš, ide i 5 grama apaurina za goru polovicu da si ne isforsira mozak i pleća.
A kaj ću kad volim takav veš. Volim ja i kostimiće. I one sado mazo maske na cif. No to ga još nisam obavjestila. Bio bi to šok efekt kad bi je on trebao odjenuti. Mmmmmm...
Pere me nekaj opasno ovih dana. Veselje mi se uvuklo u svaku košticu u tijelu. Smješim se i pijančekima po cesti. I Mesiću! I plinskoj instalaciji! I požbukanom stanu! Tancam si uz Milu Hrnića i Matka Jelavića. I pleše mi se kao da sam sama na svijetu. Ljubav je baš fina boleština koje se nećem riješiti! Baš nećem! Jedva čekam biti gospođa!
Budućim gospođama želim da vam muža to be presekne u leđima i da uživate u toj finoj boleštini!  Ninočka , tebi konji bijeli, Princ  stiže na njima, Draga  tebi da brojiš dane! Volem vas!

                               
bomba-estrogena @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008

Mama mi je znala reći da što jedan glupan napravi, tisuće pametnih ne ispravi. I mama je imala pravo. Ipak neko znanje dobivamo od starijih. Čak i znanje o onome kakvi ne smijemo postati. Već sam smješna sama sebi ponavljenjem svakakvosti, o onim ljudima u čijoj blizini ni za živu glavu ne bih htjela biti, a igrom slučaja - baš moram. Znate onih milih pogleda, pohvala i smješkanja u lice, i ružnih riječi iza leđa. Nepresušna tema. Još uvijek muku mučim kako takav čovjek s enormnim smisao za riječi, ostane bez njih kad bi vam u lice trebao reći istinu.
Kaže mi, mama također, da previše stvari uzimam srcu. Uzimam, ako je i moje srce u igri. Sebična sam i brinem o svojoj guzici! Ako sam poštena, korektna prema drugima, htjela bih, tražim, ne! Čak i zahtjevam, da se tako odnose prema meni! Gdje nema tog odnosa i za one neuke - poštovanja, nema nikakvog odnosa. Žao mi je što i stariji od mene ne žive prema tim pravilima.
Znala mi je reći i da sam preiskrena prema drugima. To još uvijek ne znam što znači. Padat ću na količini iskrenosti cijeli život. Ono što jesam - jesam. Ono što nisam - ni ne želim biti. I zapitkivat ću dječjom radoznalošću A zašto niste svi poput mene?
Mama me naučila da radim i zarađujem, da privređujem sama; igrom, radom, učenjem, da stvorim oko sebe spektar vrlina i da ću biti nagrađena. Mama me naučila svemu, naučila me i da joj na tome budem zahvalna. Smješkam se dok ovo pišem. Smješka se i ona kad me gleda s ponosom.
Moje školovanje još traje i ovo je jedina nastava s koje nikad neću markirati. I sutra ću se smješkati jer znam da sunce nosim u tom srcu s kojim se igraju. I ona će se smješkati jer to srce pobjeđuje.

                             
bomba-estrogena @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008

Pucaju me hormoni. Njima uvijek mogu pripisati svoje promjene raspoloženja. Priznajem da me strah hvata od vjenčanja. Ne, ne bojim se svojih odluka. On je jedan, jedini za mene. Dok nas smrt ne rastavi. Bojim se... Sve me sram priznati... Bojim se tog trena kad će doći po mene. Zamišljam trenutak kako ću nervozno čekati na prozoru da čujem trubu automobila, da čujem tamburice. Da vidim njega, da dođe. Knedla mi je u grlu i samo mi suzu počnu teći... Od dirnutosti. Od njega... Od njega da dolazi po mene. Plačem samo zamislivši. I plačem. Koliko god puta zamišljala tu scenu - ja plačem. Upropastit ću si cijeli dan sa plakanjem. Ako u ništa drugo, morat ću uložiti u maskaru koja se uopče ne skida inače ću izgledati kao automehaničar. I moje cure uz mene... I moja Sandra. Zamišljam kako mi Ivana steže haljinu, kako Jelena nervozno trčkara po stanu sa čikom u rukama i Romanu koja sve okrene na smijeh. Njoj je sve smješno. Moram njih imati uz sebe.
Koje god vjenčanje gledam - ja plačem. Nikad me nisu dirale scene iz filmova. Nisam nikada plakala uz Titanic, a sad plačem gledajući tuđa vjenčanja, vjenčanja nepoznatih ljudi. Ne znam kako ću uopče izaći iz stana. Čim prije, brzinom svjetlosti, njemu u zagrljaj. Da nitko ne vidi kako mi se brada počela tresti. Imam ogromnu tremu. Da sve bude lijepo. Da mu budem lijepa. Da bude sretan. 

                                       
Meni od sreće srce podrhtava.
U utorak sam bila na probi vjenčanice. One svoje. I sutra potpisujem ugovor. Imam je. Moja je. Prvo nošenje. Crvena je. Ima swarovski kristaliće. Snovi mi postaju stvarnost. On zna koja je. Morala sam mu reći iako se protivio tome. Meni to ne smeta. Nije mene vidio u njoj, to je najbitnije.
Vrtuljak se okreće. Lagano. Polako. Konjići kaskaju i izmjenjuju mjesta. Lampice sramežljivo svijetle. Malo erotike se gura u taj infantilni ugođaj stagnacije. I muzika svira. Po mojoj želji. I gledam u nebo. U zvjezde. I čekam vatromet. Samo za mene. Čekam bisernu ogrlicu oko vrata. Čekam isprepletene lančiće koji se dižu i spuštaju od uzdaha na mojim grudima. Čekam krug koji se zatvara. I srce govori stani. Razum šuti. Muzika je glasnija. Ja sam ponovno ja. I smješim se. (20. rujna 2007.)
bomba-estrogena @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 8, 2008

Izgled muškarca kad se naljuti. I to ne bilo kojeg. Mog muškarca jer tako jako volim svojatati ljude. Imam svoj vibrić, svoje kokoške, svoju mamu jedinu i svog muškarca koji kad se naljuti postaje derište koje više s vama danas neće progovoriti ni riječ. - Pa nemoj! Gdje mi je pamet bila pa sam još prije mjesec dana kod njegovih durenja skakala oko njega kao oko malog djeteta. Što ti je? Pa nemoj se ljutiti. Pa volim te! Sad je stanje Samo se ti duri. Bude te prošlo.  Čovjeku dosadi biti dežurni krivac za nečije nedaće u životu. Kad se ohladiš, shvatit ćeš.
I ja radim. I ja sam umorna. No nisam nikad bila natjecateljski tip čak ni u školi na trčanju od 6 minuta. Nisam, nije mi se dalo! Tako mi se ni sada ne da. Ako sam umorna - umorna sam. Ne zanima me da li postoji aparat koji bi mjerio umor da bi on dokazao da je umorniji od mene. Ako kažem da imam puno posla, on ga ima više od mene. Ako kažem da radim, on ipak radi na visini od 40 m. Ajd u krasan kurac više s tim!
Nisam ženskica koja podilazi u svemu. Za sve postoji vrijeme, mjesto i prilika. Ne jebu mene one forice: Ja sam danas pekao roštilj. Pa ti njemu moraš reći Bravo! Baš si ga lijepo ispekao. Jednom tjedno je veliki posao. Žena kuha svaki dan! A gle kako mi je vatra dobra. -  Ma vatra ti je prekrasna. I dim ti je dobar, jebote, pizdin dim! Pa mu se moraš klanjati ko bogu za pečenu šniclu. I ako treba zalajati i polizati mu pete. A poslije večere tu istu šniclu vezati oko vrata da se možete zajedno igrati jerbo će ti nakon njegovog polusatnog pečenja roštilja dva sata trebati da za njim opereš suđe. 

                              
Jelda kako ja dobro radim jaja?  - Ma predobra su ti jaja! Obožavam tvoja jaja! Fakat, obožavam ih. Omlete, na oko, ajmpren juhicu, poširana - obožavam, a ujedno sam alergična na njih. Možda se odreknem jaja jednom u životu. Ma, 'oću kurac! Kad bolje razmislim, od nečeg moraš umrijeti. A volim i base.
Postila sam tu večer. Niš od sladoleda, od kurca, a bogme ni od jaja. Jebeš ti to durenje kad ti pimpek prestaje biti najbolji pajdo! Na njega gledam kao na nekog kućnog ljubimca s kojim se uvijek možeš podružiti. Ali on se duri! Da se bar potučemo. Ono, kurcem u čelo. Niš ni od toga. Zato sad odoh po great balls of fire i zagrijati tavicu, sama.
bomba-estrogena @ 21:19 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 4, 2008

Malo da se pohvalim, dobila sam povišicu, dobru, dobru i prijavljena sam za stalno. Što bi značilo da još netko misli da sam sposobna. Ja mislila da je to samo vic. I ne, nemam muškog šefa.
U utorak idem isprobat vjenčanicu. Onu svoju... Ma, onu svoju Fiorenzu.
Volim ga. Najviše. I da Vam priznam, on je moj princ na bijelom konju.

I zaljubljena sam u njega, baš jako.

I crvenim se sad.
I da, ja vjerujem u bajke, u snove, ja vjerujem u ljubav!
Sretna sam. Presretna.



bomba-estrogena @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
utorak, rujan 2, 2008

... Ili muškarac sa kojim se živi?
Pitate li se ikada kako nestaju ljubavi? Ne onako postupno udaljavanjem, postupnim smanjenjem razmišljanja o toj osobi, ne skokom u tuđi krevet, nego onaj tren mrtve tišine i praznine. One slobode kad duša lebdi od mira. I ljubav i bol stvaraju nemir, na mahove. Nestanak Ljubavi je kad ne osjećate ništa, kad ne brinete ništa i ne postavljate pitanja gdje je sad, s kim je sad, da više ne pitate nikad zašto. Shvaćate li koliko je lako zabrinuti se za nekoga, prelako, a koliko je teško prestati brinuti.
Tuga čovjeka cijepa na pola. Doslovno. Trga svim suprotnostima koje zna. Voljeti i uživati u boli i sjećanjima ili  prestati voljeti kao da se nikad ništa nije desilo. A jest, ostavivši ožiljke koji će tek početi svrbjeti u susretu s novom Ljubavi.
A Ljubav? Spaja. Iste te suprotnosti u jedno.
Kako rascjepati Ljubav na sve vrijednosti koje ona znači? Na smisao i definiciju. Ne mogu ni sama opisati što je to ljubav. Kako objasniti sve što osjećam? Kako objasniti podražaj koji nema ime? I kako ga zadržati, ponoviti, zapamtiti? Jedva da to znam. A kako da objasnim što on osjeća, a da ne osjećam ništa strano? Da ne sumnjam i propitujem.
U nedostatku riječi, samo se trudim. Biti femme fatale i kovitlati volane, biti domaćica nanježnije postelje, kuharica najboljih začina, poslovna žena sa samopouzdanjem do neba... Trudim mu se biti stranac i prijateljica, ljubavnica i zaručnica, kurva i svetica. Žensko se biće kroz život navikne da igranje uloga postaje življenje. Postaje lagano, postaje samo fragment ličnosti. To sam ja. Sve u jednom. Ne trebam planirati, samo se dešava. Na mahove, kao i ljubav. I Ljubavi i Odi u kurac! Svi tonaliteti u istom danu.
Volim ga. Najjednostavnije. Samo ga volim. Volim. A on? I on mene voli. A kako me voli? Koliko me voli? Zašto me voli? Izluđujem sebe i njega pitanjima na koje Ljubav riječima ne zna odgovoriti. Nema tih riječi ili razumijem samo ono što bih htjela čuti.
Muškarci svoju privrženost prikazuju materijalno. Dokazima. Ovo sam napravio, ono sam napravio... Zbog nas. Sve je to vidljivo i reprezentativno. Što bih htjela čuti? Nešto što već ionako znam samo u inverziji, metaforički rečeno, retorički, simbolima? A da ponovimo sve još jednom da utvrdimo gradimo?
Zlato, nisam ti već dugo ništa pisao pa bi bilo vrijeme da to učinim. Uglavnom, sve što mislim o tebi sam ti rekao više tisuća puta, ali nije loše to ponoviti još jedan put.
LJUBAVI, VOLIM TE NAJVIŠE NA SVIJETU I SRETAN SAM ŠTO MI ŽELIŠ BITI ŽENICA. JEDVA ČEKAM DA SE USELIMO U STAN I DA IMAMO BEBICU S KOJOM BUMO SE ZAJEDNO IGRALI.
 
Jesmo različiti. Kao pas i mačka. On se živcira kad prolije moju čašu po parketu, ja se živciram kad kasni. On ludi na moje promjene raspoloženja, ja na njegovo čao, čao na završetku telefonskog razgovora. Nismo Talijani jebote! Ok, nisi ti, ja vučem gene...
Nedostatak ljubavi je tako lako opisati. Jednostavno je nema. A Ljubav? Ljubav spaja. Sve suprotnosti u jedno. 
Ljubav je ono što se događa oko mene dok ja tražim dokaze za nju.
 
bomba-estrogena @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 1, 2008

Živci su mi u banani. Onoj truloj, smeđoj, gmecastoj. Kažu da se živci obnavljaju, ali ne znam čime da ih gnojim. Da me pitate čime se marihuana gnoji, rekla bih vam, a za sebe ne znam rješenje. Znam, ali je neostvarivo. Tu riječ nikad nisam prihvaćala, za mene je sve bilo moguće, uvijek, ali sada... Lupam glavom o zid. Ne idem kroz njega, ne ide.

Ovo je tek drugi radni tjedan, a meni bi ponovno trebao odmor. Od ljudi. Ljudi me najviše umaraju. Teški sam homofob. Mrzim vas.

Susjedi nam se petljaju u gradnju, a moj se stari ne zna obraniti ni od čega. Mene nikad nema doma, sve saznam zadnja, a užasavam se što bih im ja rekla ili napravila. Ja nisam pasivna, ja ništa ne prešutim, ja se ne znam kontrolirati kad je nešto moje u pitanju. U glavi mi se mota tisuće riječi, tisuće događaja uh što bih mu napravila... Susjedu! A bih, odmah sad, bez osjećaja krivnje. Za neke situacije i ljude u meni ne postoje nikakvi osjećaji. Ni savjest. Nema je. Šuplje. Prazno. Čisto iskonsko zlo. Da Bog da crko! Pas mater seljačku, primitivnu, zavidnu i jalnu!

Bacit ću im petardu u auspuh, otrovat ću im pesa, razbit ću im šajbu... Nešto...

Škoro mi je u glavi i njegovo dvorište. Ovo je moje dvorište i marš van!
bomba-estrogena @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare