Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - rujan 2007
nedjelja, rujan 30, 2007

Borim se s nosom. Već par dana. Osjećam se malaksalo i imam feeling da mi je glava poput balona, helijevog, koji će upravo poletjeti. I uši su mi zaštopane. Malo mi je vruće, malo zima. Kašljucam povremeno, kišem stalno. Sve u svemu - idem sama sebi na živce. I odzvanja mi pitanje mojih bližnjih, jedno od onih na koje ne postoji odgovor, odnosno da postoji - to se ne bi ni desilo: Pa gdje si se tako prehladila? Istina je, upravo sam kihnula. Dvaput.
Oboružala sam se kapima za nos, Operil. Stalna postava u mojoj torbici i ladici, uz najodvratniji Maxflu i nešto finiji Fluimukan za pluća bez kojeg ne bih mogla živjeti. Za sad sam ok, ali se bojim onih zadnjih dana prehlade kad me prime napadi kašlja u kojima ostajem bez zraka i kad moj Dragi dobiva napadaje straha jer misli da ću umrijet. Mislim da je njemu gore nego meni. Jadan ne zna gdje bi sa sobom, s rukama, da li da me grli ili da sebe drži za glavu. I mene je strah. I njega i sebe jer ne mogu disati. Sumnjamo da imam astmu. Mi - sumnjamo, mojoj doktorici opće prakse se živo jebe jer ona to u mom grlu ne vidi. I tako sam odlučila da ako se to ponovno desi, a desit će se jer se desilo nebrojeno puta, da ću otići na pretrage. Ako sama ne odem, odvest će me on za ruku. To je prijetnja.
Jučer sam jedva čekala da Buduća Majka otvori poklon jer nisam ni znala u što sam uložila, ali moja J. je odabrala pravi. Kupile smo joj poklon set od Bvlgarija - zeleni čaj: parfem, gel za tuširanje, losion za tijelo, sapunčić, maramice... Krasno. Ali i ja sam dobila poklončić. Hehe. Buduća Majka mi je kupila rizle, već napravljene od duhana okusa divljeg meda i nekakvog black bourbona. I sad zurim u to. Ko dijete u čokoladu. Bi otvorila ili ne bi? Pitanje je sad. Sam da pošnjofam, sam da probam. Dragom sam obećala da ćemo zajedno probati, a njega danas sigurno neću vidjeti. On skija, a ja se dvoumim. Hmmm... Da smotam, tj. da probam smotati svojim šlampavim prstićima... I onda userem rizlu koja košta 10 kuna. Opet 10 kuna. Taman tolko kolko do sutra imam.
Dan je prekrasan. Kokoške su sa svojim gorim polovicama. Moja S. sigurno sunča rit na viksi, a moja Draga piše diplomski. Mogla bih se baviti hortikulturom. Majka je kupila kćeri zemlju jer je kćer odlučila posaditi marihuanu. Majka je kćeri bacila bubu u uho: Kaj su to sjemenke? - Da mama. - Kaj bi kaj izraslo iz toga? - Pa vjerojatno bi. - Pa kaj si ne zasadiš, ne bute onda tolko trošili na travu. - Pa mogla bih da. To se zove liberalna mama. Ma nije to liberalizam, samo povjerenje. Samo to što me zna. Lijepo je to znati. Teglu imam, zemlju imam, sjemenke imam, i rukavice. Čak i UV lampu. Nju će sad moje kornjače trebati bratski dijeliti s biljkom i uzgoj kreće. Putem ću naučiti što, kako, zašto, koja je muška, koja ženska. Ne primam narudžbe, to je za vlastito zadovoljstvo. J

    

       
bomba-estrogena @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
subota, rujan 29, 2007

Dekinitirana sam. Imam svojih 10 kn u novčaniku. Punih 10 kuna! Taman da si kupim sladoled i jednu žvaku. Zaboravila sam jutros otići u banku, a jebena kartica mi još nije došla. Luda sam. Mjesec do mjesec i pol morate pričekati jer Fina prazni bankomat jedanput mjesečno (????) pa dok stigne u banku... Doma u kasici prasici, tj. u keramičkoj školjki, koju sum dobila od neke svoje bivše frendice za ročkas, držim sitniše. Bivše, da, nemre mi biti frendica koja mi u dućanu sve po 10 kuna kupuje keramičke školjke! Jebote! Ne bih nikome kupila takvo što. Fuj! Pokloni mi radije svoje društvo od proklete školjke! Nakupi se dosta u toj školjki, ali nemrem van ić s kilom kovanica! Dragi mi je udijelio 100 kn. Još sam se jučer ja njemu nudila da ću mu posuditi da čovjek ima za van, za pivu jer si je majstor uplatil jedan dan skijanja na glečeru, nekom, nemam pojma kojem, a ionak je bez love. I onda ja od njega žicam. Čak ni ne žicam jer me sram reći da nemam. Sram me reći da se nisam sjetila. Da nisam ni razmišljala. Dan mi je za plakat! Sad imam 100 kn do ponedjeljka! Tuđih! Njegovih! To je tuđe! Mi nemamo niš naše! Osim troškove oko trave, kokaina, poklona, svadbi, grickalica! I sexa. I ljubavi. Kak sam jebate to zaboravila? To je naše?! Ne, kad ja svršim - JA sam svršila! Kad ljubim - JA volim! Bit ću sebična krava. JA! Danas, za promjenu! Jer imam svojih 10 kn! Osjećam se retardirano, invalidno bez novaca. I mrzim taj bankomat. Stukla bih ga, majke mi!
Idem na ročkas danas. Buduća Majka novog Bosanca u kvartu slavi rođendan. Ne, ja nisam kupila keramičku školjku sa zlatnim rubom i šljokicama. Kupila sam... Nemam pojma ni kaj. Moja J. radi u firmi koja uvozi i distribuira preparativnu i dekorativnu kozmetiku i mirise za Limoni i Iris. i mi uvijek kupujemo neke fensi drangulije. Jedna drugoj. Ona je izabrala, ja rekla ok i pljucnula novce! Ko jebe novce! Da se razumijemo frendica je frendica, ali kokoška zaslužuje najbolje; moje kokoške su moje kokoške i njima idu fensi igračke! Amen! Za njih u meni ne postoji skromnost! Ni moja štednja! One zaslužuje najbolje!
I tako ću ja izaći ko primadona u životinjskoj haljinici, mrežastim čarapicama, bijelim štiklama, bijelom kaputu i torbici jer nosi mi se bijela boja i s 10 kuna! Sponzoruša koja će potezat Žuju na tuđi račun večeras!
I koji me kurac celo jutro zovete? Od pol 10? U krevetu sam sa svojim čo'ekom! I jebemo se! Vas četiri se udružile pokvarit mi jutarnji, subotnji sex zbog kave! Jel ti se kaj desilo kad se ne javljaš? - Je, taman sam si izdrkala pičkicu, to mi se desilo! 

Živjeli!
bomba-estrogena @ 15:25 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
petak, rujan 28, 2007

Hoću/neću, volim/ne volim kviz je riješen i podsjećam  
Barbu Ribara da se još nije odazvao na izazov, upravo čitam da je u poslu pa opraštam, ali nemoj da ti tamo dođem i bacim lopticu, tenisku naravno. Svoje loptice čuvam samo za sebe, a ti ionako ne trebaš rezerve! Njega sam odabrala iz razloga što je kao muškarac ostavio pozitivan dojam na mene. Svojim postovima, iskrenošću i karakterom me oduševio.
J Volim takve ljude. Kompletne.
Svidio mi se ovaj izazov i u želim situaciji sam se zamislila što je to što zapravo želim u životu. Jedinstven je odgovor koji nije naveden, a to je biti sretna i zadovoljna u životu. Kao sada. Kad se veselim sitnicama. Kad se zasuze oči zbog jedne njegove rečenice Mislit ću na tebe zvjezdice moja. Prosipala si po meni zvjezdanu prašinu i sad sam veseli svjetlucavi bumbar. Kad mi niz lice klize suze radosnice. 

                     

Veza nam se vraća u normalu i priznajem, volim tu monotoniju kad je sve mirno i sigurno. Kad se bez bojazni o sutrašnjem danu legnem uz njega, osjetim mu srce kako kuca i kopiram ritam njegovog disanja. Da, baš to volim. Volim misao da postojimo sutra i prekosutra, i još dugo, dugo vremena.
Netko je napisao u svojoj petici da ga/ju fascinira moć ljubavi. I ja se danas tako osjećam. Moćno. Mogla bih svijet pokoriti svojom srećom. I znate kaj? Kiša je pljusnula. I razvedrilo se u trenu. I sunčeko je vani. I mislim o svom bumbaru. I jedva čekam da me opraši. A jednom ću vam se hvaliti zbog našeg naljepšeg cvijeta!
bomba-estrogena @ 12:07 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 27, 2007

5 stvari koje volim
1.     Njega i svo vrijeme provedeno s Njim;
2.    Jebačinu koja se pretvara u uzvišenost, s Njim, naravno;
3.     Vrijeme samo za sebe i kad je sve po mom; moje carstvo s nogama u zraku i brdom lakova za nokte od kojih ću upotrijebiti uvijek isti, sate provedene u kadi, lickanje s kremicama, brdo šminke i mirisa, srebro; moja jutarnja kava, čips i tikvice;
4.     Svoju nenadjebivu rit J ;
5.     Svoje prijatelje - svoje kokoške na koje se u svakom trenu života mogu osloniti, one su moje drugo ja, žene za sva vremena i jednu novu kokošku, moju Dragu.
5 stvari koje ne znam, a voljela bih znati
1.     Smotat pljugu kak se spada (ne ide mi jer sam traljava);
2.     Naučiti kartati;
3.     Govorit arapski;
4.     Da li postoje vanzemaljci;
5.     Kako biti hladna prema nekome koga voliš? Stvarno ne znam i kad bih trebala pokazati zube, ne mogu.
5 stvari koje me fasciniraju
1.     Ljudska glupost i zloća;
2.     Svemir i zvjezde (mogla bih satima gledati u nebo);
3.     Ljepota prirode - boje i oblici - zelenilo, cvijeće, životinje, vode...
4.     Ljudi koji dobro vide (jao kad zaspim s lećama i probudim se usred noći i vidim sat na dvd-u pomislim da sam u raju);
5.     Impresionizam u slikarstvu i simbolizam u poeziji.
 5 stvari koje ne volim
1.     Brisati suđe (koje će se ionako samo posušiti);
2.     Povišene tonove i agresiju (jednom sam napisala, libido mi pada, a i želja za komunikacijom);
3.     Fanatike ;
4.     Ljude koji se non stop smješkaju i pretjerano su fini;
5.     Kurviše.
5 stvari kojih me sram
1.     Mmmmmumljanja i pričanja u snu - možda je to nekome zanimljivo, meni nije, jer ne znam kaj ću bubnut. Jednom sam u snu zagrlila bivšeg i rekla mu Tak sam ja s njim spavala. - S kim njim? - Pa s mrtvacem.
2.     Sebe u martama i obrijane glave. Ne znam kaj mi je bilo.
3.     Sram me kad lažem. Imam osjećaj da to svi vide i da mi je netko već opalio šamarčinu.
4.     Sram me svog tate;
5.     Nespretna sam, traljava i ne mislim povremeno.
5 stvari koje želim
1.     Da moj Dragi postane Tata, ja Mama i imali bi maloga Juju, i kućicu u cvijeću, i želim dan kad ćemo zajedno birat pločice;
2.     Otići u Dubai;
3.     Da i ljudi koji su danas uz mene, budu tu i za 20-ak godina;
4.     Otarasiti se nepotrebnih strahova prije nego mi zatreba psihijatar;
5.     Biti zadovoljna sobom i za 20-ak godina.
Kalypsax me pogodila lopticom, a ja ću je šutnut dalje u smjeru Bjele, Love Sucks,Ordinary, Šarmantne i Lostways-a...

A i Damu bih voljela vidjeti s lopticom...
bomba-estrogena @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007

Netko mi je jednom rekao da postoje nužne laži. Ok, možda nekima postoje. Meni iz očiju izvire laž. I lakše mi je onda sramežljivo priznati nego se koprcati u vlastitim sranjima.  Da, izvire laž iz mene, iz očiju, iz svake pore. Dakle, kad me direktno pitate, odgovorit ću vam direktno, točno i iskreno. No, kad  u glavi već imam pripremljenu priču o ničemu i svačemu, onda sam ja na konju, a vi ispod njega. Kao što je jučer Entitet rekao Bomba opet jaše - jaše, da, doslovno i metaforički.
Poseksala sam se sinoć nakon gotovo 10 dana. Stanje bez sexa meni je jednako stanju gladi. Hvata me mučnina, suše mi se usta, vrti mi se, ali umjesto pilećeg batka pred očima okružen zvjezdicama i praskalicama je kurac; veliki, debeli. Na sam pokret dlana prema njegovom kurcu, moja pičkica počinje disati. Uzdah, izdah... Titraj, treptaj... Predjelo, glavno jelo, desert.  Moja porcija je zadovoljena. No, dan je podjeljen u obroke i opet mi se vrti jer sam preskočila i doručak i ručak. Možda me večerom počasti. Možda. Ili ću i večeras imati fleševe pred očima.
Posjetila sam jutros ginekologa. Onog svog dražesnog, bucmastog koji kad se sagne pol dlakave riti mu ispadne iz bijelih hlača. Zanemarimo li taj oku neugodan prizor, sasvim je ugodan ostariji gospodin. No, kao i svaki doktor u Hrvatskoj, poprilično je aljkav što bi značilo da vi kao pacijent morate već znati svoju dijagnozu da bi vas on mogao liječiti. S vremena na vrijeme i dragi i ja imamo ginekoloških, tj. urinarnih problema. Ili se ja cijedim kao protočni bojler, promjeni mi se iscjedak ili on dobije sitne prištiće. S vremena na vrijeme, ja posjećujem ordinaciju već blesava sama sebi jer mi jedne te iste vaginalete i kreme pomažu kratkoročno. Njegov današnji odgovor za naše stanje je Baš ste obadvoje mimoze. - Pa možda jesmo osjetljiviji, ali nas već to živcira prejako. - Nekad mladi ljudi nisu imali tolikih problema. Sad se previše perete. Ok, ima smisla, ali nije rješenje ni da se ne perem. - A ništa dat ću ti vaginalete i on neka se maže kremom. - E nećeš, mislim si ja, ovaj put niš od tog. - Gledajte, već nas stvarno to jako muči. I ne pomaže to što mi dajete. I ako treba, otići ću privatniku da mi pomogne. Namjeravam uskoro imati dijete  i ne želim takve probleme više. - Aha, vi bi imali bebu? Pa kaj ne veliš? - Pa da, planiramo. - Onda ovako, dobit ćeš lijek, oralni, Diflucan, 1 kapsula, to je doza za bika, za tjedan dana... ček da vidim na kalendar.... dođi mi u četvrtak ujutro jer se tad šalje i mikrobiološki bris i to ćemo napraviti... napravit ćemo i papa i ultrazvuk, moraju beba i mama biti zdrave...
Smješak otvara sva vrata. Tako kažu. I lažu. Vrata zdravlja ne otvaraju. Neću ulaziti u srž  jer i nisam baš toliko lagala. Samo djelomično. Planiramo bebu i želimo je. Uskoro. Jednog dana. Ne baš trenutno, ali u međuvremenu želimo biti zdravi. Ovu laž ne bih nazvala nužnom, samo konstruktivnom. Njome gradim svoju budućnost.
bomba-estrogena @ 12:54 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007


Vratiš mi osmjeh? Znaš onaj moj, onaj od neki dan? Onaj, ma znaš koji... Hoćeš li se smijati sa mnom? Opet? Blentavo. Da ti uvalim jastuk na pol face nakon pljuge i kažem ti Bok, ja sam ti došla. Hoćeš li da te pogledam pogledom inspektora Clouseau-a? Da tražim u tebi prošle dane? Da vidim u tebi buduće dane? Hoćeš li? Sve samo da se osmjehneš. Onako, slatko s rupicama na obrazima... Da vidim sreću u tvojim očima. Onako, da znam da smo dobro sada.


Ali danas sam tak nekako odmoran. To je sigurno zbog tog jutarnjeg zagrljaja. To mi je napunilo baterije i sad sam na 100%.

Falio mi je taj zagrljaj. Kad zamjenimo mjesta na drvu. Na našem drvu. Falio mi je i poljubac za laku noć. Fali mi sve kad te nema uz mene.

Drago mi je da sam i ja zaslužna bar da ti jedan dio dana napravim boljim.

Htjela bih svaki dan... Jer inspektor Clouseau ne ide nikud bez tebe. Jer inspektor Clouseau još traži svoj dijamant... U tvojim očima.
 
                


bomba-estrogena @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007

Malo sam Vas iznenadila svojom erupcijom emocija - kod mene postoji samo ravnoteža. Nema nijansi u ljubavi. Ili je lijepo ili nije. Ili sam sretna ili nisam. Crno ili bijelo. Sivilo ne podnosim. U Sivilo spada nesigurnost, nepoštovanje i neodlučnost. Ali, možda, svejedno mi je - to je sivilo. Ni vrit ni mimo. Ne podnosim ga, vuče me na bijelo danas, s pufnastim oblacima.  I ne, nisam na kokainu, ne ta bjelina. O nebu govorim.  Preplavo je i njegova me modrina zasljepljuje. Kao što me čini gluhom i visina njegovog glasa. Nikad mi libido nisu podizali decibeli. Ni mjene u modalitetu. Onom nazalnom koji ti podiže želudac. Ili ga spušta pa rezultira proljevom. Želim glas Kevin Costnera da mi kaže I´ll protect you. A ne I am patronising you. Tad bih mogla reći, i samo tada,  I will always love you, a moje riječi su svete. Možda mi je samo Tjelohranitelj pomilovao dlačice u uhu.

                           
Želim boje, čiste, dugine. Želim nebo boje moje ljubavi. Indigo plave izlaske sunca i zalaske u boji breskve. Da želim ljubav baš takvu. Ne podnosim autoritet. Ni tonove koje bi čule pčele. Ni hladnoću Arktika. Ni izraz lica manijaka. Ni pokrete afričkih gorila. Ne podnosim to!
Od bambusa sinoć ništa. Možda i bolje jer mi cijela situacija nije dobro sjela na želudac. Spustila se. Ništa ni od paškog sira, ali jele smo dimnjeni. I pršut. I malo šunkice. Gozba uz šačicu razgovora i otvoren dlan suza. I onaj feeling u trbuhu kad bi sve izašlo van. Na bilo koju rupu. I na uho jer sam zaista već sve čula. Želim taj milozvučni glas da me potjera naprijed, u smijeh - ne na wc.
Volim te, ali te ne razumijem. - Piše on meni. Nerazumljiva sam?
Fališ mi. - I to je napisao.
Zaspala sam premorena od razmišljanja. I klistiranja. I mentalno i fizički. Nisam puna sebe više. Ali smješim se smješno - mama je kupila šljive. Avantura na wc-u će se nastaviti.
Volim i ja tebe, ali poštuj me.
Da, i fališ mi. Jako.
bomba-estrogena @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007

Cijeli dan su mi suze u očima i zadržavam ih posljednjim atomom snage da ostanu samo u očima. Trudim se. I ne ide mi. Hvala na riječima podrške, vašim smajlićima. Da umorna sam od svega. I onaj pritisak u prsima još je tu, ali drugačiji. Sad znam što me boli. Zbog koga mi srce puca po pola. Zbog koga zurim u mobitel. Zbog koga se nadam.
Čekam svoju S. da dođe. Čekam bambus i okus vina na usnama. Ne butelju i paški sir, samo ženski mix glavoboljčeka i zero cole.
Oči su mi mutne, ljubav u glavi...
Počašćena sam što su moje riječi, mojih nekoliko dana putovanja iz negdje u nigdje, inspirirale JJ-a da inerpretira mene iz muške perspektive. Jer se i muškarci, vjerujem, umore kao i žene. Svi smo isti, od krvi i mesa, ali samo neki od nas priznaju taj umor. Svi moji brodovi, smjerovi, zavoji, padovi, umori su na jednom mjestu .
Umoran od ponosa, umoran od ljudi,
tko će biti porota, tko će biti kriv;
u tvojim rukama su samo moje grudi
da ti nije mene - ti ne bi bio živ!


                                                             Crvena jabuka

bomba-estrogena @ 18:42 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare


Tužna sam. I pucam po pola. Jer nisam lutka na napuhavanje filmskog osmjeha. Jer imam svoje želje i potrebe. Jer imam svoje mišljenje. Jer se raspadam sad od tuge. Jer sam neispavana. Jer me noćas nisi htio ni taknut. Jer se osjećam poniženo. Jer nikad nije dovoljno. Ne znam više pokazati. Ne znam ni dati više. Stvarno ne znam. Čime to zaslužujem? Jer ti ne paše moj izraz lica. Jer ti moje riječi ne pašu. Jer ti je sve u kurcu pa je najlakše slomit najslabiju kariku. Da, ta sam ja. I kroz zid ću ići zbog tebe i bit u dobru i zlu uz tebe. I koliko god bila jaka u toj ljubavi, ona me čini najslabijom. I lomi me. I povrijedi mene, jer je to najlakše! Ja ne znam drugačije. I ne vrijedim više, ni sve moje, ni naše. Ništa. Tebi ništa.


I zbog izraza lica. Zbog toga jer mi se išlo doma. Jer sam se htjela s tobom stisnuti u krevetu. Jer sam jedva čekala da se posexamo nakon tjedan dana. Samo zato.

Očajna sam danas. Mrzim kad sam u ovakvom stanju i ne mogu si pomoći. I ne znam. Mislim da za dečka imam sadista. Vjerojatno kad suzu pustim zbog njega likuje nad svojom nadmoći. I tražim tu zrnca ljubavi. One iskrene, čiste i ne vidim je. Umorna sam od traženja te ljubavi.

Umorna od ljubavi koja se ruši u trenu. U jednom trenu. Iznenada. Zašto se moja ne ruši? Zašto ja ne mogu biti inatljiva? Zašto te ja ne mogu gurati od sebe?

Umorna od sitnica koje se pretvore u svađu. Od nebitnih stvari. Umorna od problema koji se daju riješiti desetominutnim razgovorom, a razvlače se danima, jer tako on želi. Razvlače se cijelu noć jer me neće taknuti. A ono što ja želim? Gušim se u njegovim hirovima, u njegovom inatu. Ne znam tako funkcionirati jer bih tada radila protiv sebe. Ne znam biti kao on. Osjećam se da opet volim uzalud i da se trudim uzalud i da je ovo samo još jedna priča muškarca koji kad osvoji, prestaje se truditi. Ja sam sad njegova i bit ću tu jer ga volim. I još jedna priča žene koja voli i dalje se trudi, jer uvijek može jače i više.

Volim onako djetinje, naivno i nevino, iskreno i boli me ta nepravda. Nisam to zaslužila nakon svega. Mislim da nisam.

Nisam. Znam da nisam. Svejedno sam u banani.


bomba-estrogena @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
subota, rujan 22, 2007

                  
Da mi korak pobjegne, u krivo. U mjesto gdje me nudiš buteljom crnog vina i paškim sirom. Da pretjerujem koliko mi je stalo. Da lažem. Da ti budem dobro društvo. Da ubiješ monotoniju. Da me razonodiš. Da nemam ni malo grižnje savjesti. Da si tu da mi pomogneš.
Da lažeš, da sam najljepša na svijetu. Da ne razmišljam o problematici svekrva, ni cijeni stambenih kvadrata. Da mi svaku misao ubije laž da baš si mene čekao i da sam najbolja na svijetu. Da mi ugađaš u svemu, da baš sve razumiješ. Da me ne isključuješ iz svojih problema. Da ne ovisimo o drugima i da ne dopuštamo da se naši planovi izjalove zbog drugih. Da budemo bitni mi.
How long does it last? Can love be measured by the hours in a day?
Koliko košta laž? A koliko sloboda?
I have no answers now but this much I can say, I know I´ll need him till the stars all burn away. And he´ll be there...
bomba-estrogena @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007

          

Baš mi dođe... Onako malo da dušu ispustim putem. Ko mornari koji ne vide kopno, i moj je cilj daleko. Predaleko. Izgubim se putem često. I vrtim se u krug.
Na svojoj karti budućnosti zacrtat ću novi smjer. Pomoću ravnala. Nema zavoja, skretanja, nema stajanja. Ja idem, nekamo. Imam svoj cilj i putujem ka njemu. Polako i sigurno. Lijepo bi bilo da ne putujem sama. A do tad - samo mi dođe... Dođu one opscene sitnice kojima bih sve poslala k vragu i krenula nazad ili barem u drugom smjeru... Ili barem s nekim.
Moj je brod brod fantoma. Tvoj je glas uz mene. Njega slijedim. I putujem... Dođe mi da skrenem...
Ne do prve luke. Ne do zadnje luke. Do sigurne luke. Jedna je takva.
Ti si moj cilj. I moja luka. Tebi idem.
bomba-estrogena @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2007


Možda je stanje. Nije preraslo u situciju. Možda je izraz slabosti. Tren pomutnje u emocijama kad karika po karika počinje pucati. Kad se poput prosipanih bisera rasprše svi snovi o nama. Kad ih ne znam ponovno posložiti. Ni odsanjati. Kad svaki dio mene počinje zasebno funkcionirati. Kad srce i razum zamijene mjesta. Kad ljubav boli u svom intezitetu i pomišlja na bijeg. Kad razum govori stani, a njega rijetko kad slušam. Kad riječi nisu čujne jer strah govori na glas. Kad ne vidim dalje od sada. To je stanje možda. Stanje moje slabosti.


Danas nisam slaba. Nisam više ni jučer bila. Tu je uz mene. I jučer. I danas. I sutra.

Ali vrti mi se još. Vrtuljak se okreće. Lagano. Polako. Konjići kaskaju i izmjenjuju mjesta. Lampice sramežljivo svijetle. Malo erotike se gura u taj infantilni ugođaj stagnacije. I muzika svira. Po mojoj želji. I gledam u nebo. U zvjezde. I čekam vatromet. Samo za mene. Čekam bisernu ogrlicu oko vrata. Čekam isprepletene lančiće koji se dižu i spuštaju od uzdaha na mojim grudima. Čekam krug koji se zatvara. I srce govori stani. Razum šuti. Muzika je glasnija. Ja sam ponovno ja. I smješim se.

              


bomba-estrogena @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 63 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007

Možda ni ne shvaćaš, ali tjeraš me od sebe. Ne da mi se neke stvari prolaziti ponovno. Ne da mi se iščekivati dan kad ću postati ono nešto. Nemam snage boriti se uzalud jer očito ne znam dati dovoljno od sebe. Ne znam. Nije problem. Nije mi prvi put. Umorna sam od riječi sutra, od riječi bude, od riječi jednog dana. Nemam snage ni za što. Nemam. Nemam više. Momentalno, ljubavi, baš nemam. Osjećam se kao da sam pločica domina koja se uporno drži uspravno jer ako i samo malo posrnem, sve se ruši, a umorna sam od želja, umorna od obećanja, od dana što su prošli i dana koji će uzalud doći. Bez smisla. Bez veze. I kad te trebam da me razuvjeriš, da me digneš, da mi pomogneš stajati, nema tih riječi. Mislim da ja više ne mogu. I ne znam dalje.
Treba mi smisao, razlog. Treba mi slagalica budućnosti. Dio po dio. Pločica po pločica. Može i kupaonskih.
I opet je sve li-la, sve je možda, a ja od možda nemam ništa, osim snova u glavi koji će, kao i do sad, ostati samo snovi jer ne znam biti ono nešto. Tebi. Baš ne znam. Baš mi ne ide, jelda?
I na čemu sam? Na ničemu.
I nestajem. Nestaje onaj dio mene. Sretan, bezbrižan, siguran jer su tvoje riječi nesigurne, jer je tvoj zagrljaj nestalan jer toliko nudim od sebe, jer se želim dati sva, a nemam kome jer ti to ne osjećaš. Ne osjećaš taj dio mene. Ne osjećaš ono što i ja. Ne želim te gurati u ono što ne osjećaš. Ne želim.
Sad znam taj pritisak u prsima. Nikad nije nagovještao sreću. Ne znam je nanjušiti. Ne znam je imati. Ne znam imati ono nešto. Ne znam biti ono nešto.
I svijet mi se srušio.Samo moj svijet.
Zaustavi me prije nego svijet stane bez nas. Prije nego svaki dio mene prođu trnci bijega. Jer se namam za što primiti.
Možda sam samo previše htjela biti sretna. Možda. Sada ću davati ljubav skromnošću češkog turista. Svatko ima svoju cijenu.

                
bomba-estrogena @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007

Na radiju u autu sviraju Queenovci - Radio Ga Ga. Putuju na more.
On: Najbolje su mi 80-te u muzici. Čak i u hrvatskoj glazbi. Sadašnja hrvatska estrada ne valja. Nisam ja jedini koji ima takvo mišljenje. I moji dečki isto kažu da im je tad muzika valjala, i hrvatska.
Ona: Ne volim taj disco ritam. I ovoj pjesmi mi jeftino zvuči.
On: Queenovci su ti jeftini?
Ona: Nisam rekla da su mi Queenovci jeftini, samo da mi ne paše taj ritam u pjesmi.
On: Mi smo potpuno različiti.
Ona: Zašto? Zato što smatram da i danas postoji kvalitetna muzika. Ne volim baš 80-te, ali daleko od toga da i u tom razdoblju nema pjesama koje mi se sviđaju.
Koji je zaključak? Mi nismo jedno za drugo?
Jeben bi to bio razlog da nismo jedno za drugo zbog nečega što je bilo prije 25 godina! A jebemu i mene je strah svega! Svega. Kraljica sam straha. Fobija. Paranoja. Jesam li dobra? Jesam li ti dobra? Hoću li ti biti dobra? Hoću li bit dobra žena? Hoću li biti dobra majka? Hoćeš li me voljeti i za godinu, dvije, deset? Hoćeš li?
On: Volim  te i molim te nemoj si zamišljati razne ružne stvari o nama. Jučer mi je bilo predivno. Još da smo se mogli i okupati bilo bi još bolje.Ti si meni sve i neću te ostaviti kako ti to stalno zamišljaš. Volim svaki dio tebe. Kad tako loše razmišljaš o nama to nam je za oboje destimulativno. Ako sam s onom pričom od jučer destimulirao tebe žao mi je jer mi to nije bila namjera. Samo sam htio da potaknemo priču o nama u budućnosti, a toga se nikako ne treba bojati nego vidjeti što oboje mislimo i naći neko zajedničko mišljenje. Sve mi se vrti u glavi kad počnem razmišljati o zajedničkom životu, obitelji s tobom i ostalim zajedničkim stvarima. Taj vrtuljak možemo samo mi smiriti tako što ćemo to zajedno riješiti. Razmišljam o nama i više nego ti to i možeš zamisliti.
Ona: Oblio me hladan znoj jer nije ugodno čuti da nismo jedno za drugo nakon tolike ljubavi i truda. Želim biti sretna s tobom. Želim biti sigurna u svaki dan s tobom. Želim taj osjećaj ponovno. Da znam da postojimo sutra, prekosutra, za 10 godina, s djecom. Da si moj oslonac u svemu. Da ja tebi budem podrška u svemu. I da nakon svih sranja ovog svijeta ostajemo jedan uz drugoga. Želim to. I ja o tome razmišljam. Stalno.
On nije više ništa rekao. Po starom je sve. Dobro je. Voli je.
Ona u strahu. Vrti joj se od muke. Trebalo bi joj se vrtit od sreće.
bomba-estrogena @ 09:11 |Komentiraj | Komentari: 71 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007

Imam neki vražji predosjećaj da bu se nekaj desilo. Dobro ili loše, ne znam. Samo znam da bude. Iskočila bih iz vlastite kože. Osjećam tutanj u prsima i samo čekam... Mislila sam da je od menge, ali ona je stigla, a osjećaj je ostao. Nije menga, dakle nisam ni trudna. Mislim da nisam ni bolesna. Ne znam, ali nešto bude...
Bili smo jučer u Crikvi i drago mi je što smo uspijeli ukrast jedan dan samo za nas. Opatiju smo odgodili za neki drugi put. Čak ni mobiteli cijeli dan nisu zvonili, tek mamina poruka navečer Lutak, dolaziš doma ili? - Ne, mama, bit ću kod *****.  Kad provedem cijeli dan s njim i sama legnem u krevet navečer, osjećam se kao da sam nešto izgubila. Fali mi. Fali samo da legne uz mene. Da mu osjetim blizinu. Fali prejako. I zato sam sinoć ostala kod njega usprkos svom umoru, mengi koja je od mene napravila protočni bojler, usprkos tom tutnju u prsima. Samo da smo blizu. Još.
Crikvu znam na pamet. Ljetovala sam tamo s bivšim. Pokazala mu plaže, grad, Dramalj, Kačjak, odvela na ručak... Šetali smo se, namakali noge u moru... Pili pivice pa se opet šetali, pričali, ljubili se, slikali... Isto je kao prije, isti brko poslužuje u socijalističkom restoranu na Kačjaku i dere se Kalamari, Kalamari, isti se napuhani Zagrepčanci kurče s motorima, isto je more, miris... Ali on je sada tu uz mene. I gdje god sam s njim, posebno je.
Ali taj pritisak u prsima me progoni. Što, zašto, kada? I nakon onog smiraja, smješka na licu, uvlači mi se strah u svaki dio tijela. Opet.
bomba-estrogena @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007

Ne funkcioniram. Došli smo u 5 doma. Do 7 imali akcije. U 10 mi se nos zaštopal. Do 12 sam se vrtila po krevetu. U pol 2 sam ga uspjela dić. Sad se jedva krećem.
Bili smo na ročkasu jednoj Dragoj curi koja je, eto, cura njegovog brata. Kažem Dragoj, ističem Dragoj jer je meni rijetko tko drag i rijetko tko mi sjedne. Ona mi je sjela. Eto. Draga se napila. Skakala u bazen. Kupala se. Kupao se i mlađi buraz moga Dragog. Njen Dragi, brat mog Dragog i brat mlađeg buraza, promatra svaki njen korak, da se Draga ne ozlijedi. Dragi Kum koji još to nije, a mogao bi im biti, kupa se s njom. Moj Dragi neće. Bolestan je. Ja bi, sam da si pičku namočim u mrzlu vodu. Nategnula sam si klitić. Ono, navukla. Nije mi to drago. Kaj buš svršila? - A nemrem. - Pa kaj ti je? - A kaj mi je? Boli me. Nije bed, mogu služit ko lutka na napuhavanje. Skačem ko šašava, sam da nema nikakvog trenja. Mažem se s Durexovim gelom, hladi... Prži me kolko hladi... Dobar, dobar, al ja sam ko buhtlica.
Negdje oko 7 ujutro priča sa mnom kokain: Hoćeš me uzet još za 500 kn? -Nećem. Peče me žgaravica od tebe. - No, daj, za par lajni. - Stari moj, za te novce, ja sam sutra u Opatiji.
Danas se liječim. Sutra hladim picu u moru.
bomba-estrogena @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007

Malo sam crveno-crna, a nisam Vampirica, nisam ni Pinky iako je boja mog karaktera.Plava nisam nikad bila, bio je jednom samo neuspjeli pokušaj.  Malo sam drugačija jer me trebalo obuči da si rit ne prehladim. Sad sam u jesenskoj shemi i zahvaljujem gospon freaku, mome najdražem blogeru što me elegantiš obukao. Moram priznati da i sama imam sličan kaputić, boje ciklame i ne sjećam se kad sam ga zadnji put obukla. Jednom mi se moja S. smijala kak sam se ja lijepo upasirala u boju ciklame. Super su ti čizme i čarape, to ti je pase uz kaput. - A-a, i grudnjak i gaće su mi u toj boji. - Super. - Ma krasno, sam me danas ne bu niko skidal. Ne znam zakaj, ali ne osjećam se dobro u crvenom. Tamnijim ženama prekrasno stoji crvena boja. Crveni ruž, crveni lak, a ja se osjećam ko da svi zure u moje čube. Crveno, dakle, ostaje egzotika za mene. Iako, htjela bih da mi vjenčanica bude grimizno crvena. Iako, tako sam bila obučena kad smo se prvi put vidjeli... Za maškare. On maskiran u barmena, ja, eto, maskirana, u crveno.
Kak se u zadnje vrijeme zacopram, tak sam jučer poželjela ona kaj hoću i evo već se danas dio toga ostvaruje. Ne kupujemo stan, ne živimo još zajedno, još smo u to be statusu, ali dragi kaže ovako :
Dobro jutro kao i svako jutro uz koje se probudim uz tebe.
Baš si mi jako slatka i super si mi. To mi stalno govoriš da želiš čuti, pa sam ti to i napisao. Da ne bi bilo zabune nisam ti to napisao zato jer ti to želiš da ti kažem nego zato jer to zlato moje i mislim o tebi. Ti si moja duša i srce i o tebi imam samo najljepše mišljenje.
Vani će i danas biti lijepo vrijeme pa se čujemo da se dogovorimo za šetnjicu. Uglavnom mislio sam da bi se danas mogli ranije naći, a da se ti odmah spremiš za navečer. Uglavnom od kad se nađemo moja si i to je to.
 
Naravno, kao i svaka žena, kad je najbolje, nađem nešto zbog čega bi moglo biti bolje od toga. Ako mi kaže 10 puta da me voli, zašto ne kaže danas 15 puta? Možda me ne voli jer mi je danas rekao samo 9 puta? Zašto me ne grli više, jače, češće kao što ja njega grlim? Naime,ustanovili smo jučer da sam ja njegova koala, a on moje drvo jer se ja eto tak stisnem uz njega kad gledamo telku.
 
Dakle, u to be statusu ostajem njegova koala, a on moje drvo. U be statusu bit ću crvena! A danas ću uživati onak kak ja hoću u danu koji je sunčan, miran, zelen, ljubljen, erotičan.
bomba-estrogena @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007

Sunčan, miran, zelen, ljubljen, erotičan.
Kad bi bilo sve po mom, ovakav bi bio svaki dan.
Kad bi kiša dolazila pucketanjem prstiju i završavala pljeskom.
Kad bi se lišće prelijevalo u duginim bojama.
Kad bi dan započinjao i završavao poljupcem.
Kad bi se razvijao zagrljajem.
Kad bi kulminirao sexom.
Kad bi dolazio kući, čekala bih te snena.
Kad bih dolazila kući, žurila bih jer me ti čekaš.
Kad bih osjetila zrnce ljubavi u svakom kutu stana.
Kad bi postali mi.
I noć bi bila puna zvijezda, mirna, plava, ljubljena, erotična.
                
Kad sam bila mala, glavna rečenica mi je bila Ja hoću kak ja hoću.  I baš to hoću! Ni manje, ni više.
bomba-estrogena @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 58 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007

Sretoh baku u gradu. Ne maminu mamu jer je ona kod nas ko inventar, nego tatinu. Rijetko je viđam jer je tata u konfliktu sa svojom mamom. Ništa čudno jer je on u konfliktu sa cijelim svijetom. Veli Dragi da je njega uopče strah mog starog jer ga ni ne pozdravi. Vjerujem da ga ni ne primjeti jer rijetki su trenuci njegove lucidnosti. Sjele smo na kavu. Bila je sva presretna što me vidjela. Bogatija sam za znanje o :
*       trombozi;
*       tlaku;
*       umjetnom kuku;
*       venama;
*       toplicama;
*       rehabilitaciji,
*       bubregu (desnom);
*       promjeni vremena;
*       reumi;
*       lijekovima za sve gore navedeno.
Kak su tvoji doma? - O pa zdravi su, uspoređujući s ovim. - A baka? -A nju boli mjesto gdje je bio bubreg, isto desni... - Da i mene boli, a još ga imam. - Da, smeta joj lastika od gaća i hulahopki. - Ja sam sve lastike porezala, znaš ne mogu se sagnuti kak se spada i navući ih preko umjetnog kuka...
Najjebenija stvar mi je sjediti u ambulanti i slušat žene u sedamdesetima kak se žale da ih bole leđa. Jebote, pa imaš 70 godina, bilo bi čudno da te ne bole!
Moja mama je hipohondar. Njoj je uvijek nešto. Glava je boli i vrti joj se. Glavna preokupacija joj je svakih sat vremena Slušat Radio Sljeme i informacije o tlaku i postotku vlažnosti. Kakav je danas tlak? - Visoki mama. - A zato me glava boli. - Nije, nego je niski. Zajebavam te. - A zato mi se vrti.
bomba-estrogena @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007

Ok, nije me naučio raditi tijesto, ali mi je jučer rekao da kokain ostaje cijeli život u tijelu, u kostima. Da je kokain nađen u mumijama i čini još jednu enigmu kako je došao u Egipat s obzirom da je iz Južne Amerike. Nadam se, iskreno, da nećemo ni jedan ni drugi završiti nasilnom smrću na stolu forenzičara (osim ako se ne pokoljemo u kuhinji) jer eto, mumije, teško da ćemo biti. Prema tome, jedna briga manje jer nitko se neće baviti našim kostima! 

Sjetih se pjesme Tomislava Ivčića Sve su moje ljubavi bile nježne i slatke... možda ne previše lijepe, ali s puno duše, spremne na snove što se brzo ruše...
Svašta muškarac može ženu naučiti, a tek više muškaraca jednu ženu... Pa evo savjeta, prijetnji i znanstvenih činjenica svih mojih ljubavi:
-          ja se ne mogu jebat s curom u koju sam zaljubljen jer mi se ne diže onda;
-          romantika je za jednu osobu. Ja sam romantičan kad si doma pustim zvukove mora, zamračim sobu, upalim svijeće i sam ležim u krevetu;
-          jebo sam se s usisačem;
-          žena piša kroz rupu u koju se jebe;
-          imaš malo veću guzicu. Ja sam maneken i u ovom sam poslu naučio cijeniti žensku ljepotu;
-          u sjećanje jednom nogometašu iz 1998. g.: Ej, bok! - Bok! - Nabavio sam tvoj broj od *****. Kaj bi te mogao izvest na večeru? - Hvala na pozivu, ali imam dečka. - Dečko neće znati. - Još jednom zahvaljujem, ali ne bih mogla. - Znaš da sam se prodao za Bayern za*** *** tisuća maraka. - Baš super, čestitam. - I, bi išla? - Ne bih hvala! - Koja si ti kučka! Ne znaš ti kolko sam ja moćan!;
-          kad mi prijatelj izađe iz zatvora, najebala si ti i tvoj dečko!;
-          kad sam bil mali, bojal sam se mraka. Prije škole sam znao cijelo prijepodne sjedit na radnom stolu i zurit u vrata od sobe. Da je ušlo čudovište, hitil bi se kroz prozor;
-          sinusi i kurac su povezani. Kad me bole sinusi, kurac mi se ne diže;
-          daj probaj kak mi je glatko lice. Znaš da Indijancima ne rastu brada i brkovi?;
-          u srednjoj mi se nije dalo jebat. Glavna fora mi je bila zabrijat s curom i gurnut joj prst u pičku;
-          kad mi se nije dalo ić pišat po noći, popišal sam se u onu rupu kreveta di stoji posteljina;
-          htio sam probat svoju spermu i izdrko sam se s nogama u zraku po faci;
-          ja ne bi mogo bit peder. Jednom sam si gurnul prst u šupak kad sam svršavo i ni mi bilo dobro;
-          ni mi dobro kad te ližem. Pička ti ima okus po šamponu. Imam filing da mi je sapunica u ustima;
-          ženu se samo jebe. Žena ne puši i ne jebe se u guzicu. To se radi prije braka.
-          u sjećanje na slavljenje rođendana moga dragog: Kaj delaš? - Toči bučino ulje u salatu. - Ne voliš bučino ulje? - Volim, obožavam, pa kolko to stavljaš? - Znaš da Međimurci nemaju problema s prostatom. Ni ja ne bum imal.;
-          u sjećanje na srednjoškolsku ljubav: Idemo u Zagreb? - Po kaj? - Tak moji tata i mama kažu kad se idu jebat.
Svašta žena može naučiti od muškarca... Ja sam naučila da su sad sve moje ljubavi u tebi. Koga briga za kokain u kostima kad bu ti prostata zdrava!
bomba-estrogena @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007

Moja cjepidlaka i ja smo napravili odličnu pizzu. Agresija je bila prisutna povremeno i to ovaj put na tjesto. Nismo ga radili sami. Kupili smo gotovo koje je trebalo malo razvaljati. To je, naravno, on radio i skinuo mu sve svece s neba. Ja sam šuteći rezala šampinjone, pijuckala pivicu i smijala se u sebi. U zadnje vrijeme ga zajebavam da je ko Čučić. Raspali se čim mu mali prst pokažeš. Glavu izvuče ko pjetlić, zacrveni se i doslovno, kokodače. Ovaj put se ispucao na tjestu. Moram priznati da ima dar govora više nego ijedna žena koju znam. I ako mu se učini da niste dobro čuli, ponovit će još stoput. Ako ni onda niste shvatili, ponovit će još jednom uz napomenu Ti mene ne razumiješ. Ovaj sam put ostala zakinuta za njegovu digresiju.
Mislim da je fulao zanimanje. Trebao je biti političar ili spiker. Osim što se trudi govoriti što književnije kad nešto objašnjava ala Oliver Mlakar, razmaše se rukama i najfascinantnija stvar je kad mu postavite jedno pitanje, započne priču koja započinje uvodom u odgovor, nastavlja se u nekom drugom smjeru, poveže s pitanjem i zaokruži cjelinu nakon 10-ak minuta. I nemam pojma više kaj sam pitala. Ja ti se ***** izgubim u tome što ti pričaš. - Ti mene uopče ne slušaš. - Slušam, slušam, al nemrem pratit. - Ma ne da mi se ponavljat.  -  Pa samo skrati malo.
Jebiga, koncentracija mi je slabija strana. Čudim se kako sam na njega koncentrirana toliko dugo. Hiperaktivna sam. Ne mogu se namjestiti. Ne mogu biti na mjestu. O čemu se radi? - U čemu? - Pa u CSI-u?-  A kaj ja znam, gledala sam samo da mi prođe vrijeme.
Ali otkrila sam da me njegove priče uspavljuju. Podsjeća me na baku i mamu kad su mi pričale pričice za laku noć o štrumfićima i štrumfeti. Znaš ja sam ti u srednjoj obožavala fiziku. Najzanimljivija mi je bila 4. godina kad smo učili fuziju, fisiju, teoriju kaosa, o bombama... - To je moje područje! - Da? Najbolje mi je bilo kad smo učili kako nastaju zvijezde... - Znaš u tom ti se procesu spaja više atomskih jezgra... - Daj ljubavi o zvijezdama. - Da bi ti došlo do nuklearne fuzije potrebno ti je puno energije, čak i kod fuzije najlakšeg elementa, vodika.... I ja spavam snom pravednika.
bomba-estrogena @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007
                  

Pečemo pizzu poslije. Nas dvoje. Takav je plan. Jučer dogovoren, danas razrađen. S obzirom na naša iskustva u kuhanju i kuhinji do sad, predložila sam mu da bi trebao uzeti Persene prije tog zvaničnog čina. Da izbjegnemo suvišne riječi i agresiju. Njegovu, ne moju. Agresivan zna postati na salatu, juhu iz vrečice, tunjevinu iz konzerve... Gdje neće na pizzu? Ja bih možda samo mogla dodatno začiniti jelo jadom i suzama.
Jel znaš radit lazanje? - Ne, a ti? - Ni ja. - Pa bumo se naučili. - Ja bi rađe pizzu. - Ok, onda pizzu, a kaj bumo kupili gotovo tjesto u pekari? - Zakaj? - Pa ne znam radit tjesto. - Kak ne znaš ? - Pa ne znam. - Bum ga ja napravil. Ja znam. Bum te naučil. - Da? - Daj da te ja nekaj naučim u životu.
On bu mjesil tjesto.
Štrudla od sira mu super ide, svaka čast. Ako preživite pripremu. Cjepidlaka. U svakoj stvari cjepidlači. U kompjuteru. U kuhanju. I to traje... I traje... U autu cjepidlači : Nema jela više u autu, ni pušenja đoje! Na zapovijed gospodine generale!
Sad mi izgledaš ko pravo muško u autu! - Zato kaj imam svoj auto? - Ma ozbiljniji je auto. - A kak sam do sad izgledo? - Ko dečec! Pazi to ti je kompliment! U biti sam mu htjela reći da mi izgleda muževno, a ne muško.
Kad složimo pizzu, kaj se smijem igrat malo? Buš se ljutila? - Ne bum se ljutila pa i sinoć si se igro. - Pa kad si gledala Big Brother. -Bum i danas gledala nekaj. - Dobro onda, bum se malo poigral pa dođem k tebi u krevet...
Muško, a muževan povremeno!
bomba-estrogena @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 49 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007

                                         

Vjerovala sam da u svakom čovjeku postoji nešto dobro i kako svatko zaslužuje priliku. Zbog tog sam razmišljanja nekoliko puta prešla preko svojih ideala i vrijednosti koje sam toliko dugo gradila. Meni je prijateljstvo sveto, kao i veza, kao brak, kao djeca... To je nešto uzvišeno što se treba graditi, neprestano oplemenjivati, zalijevati da bi uvijek cvjetalo. Svi mi imamo mušice, kikseve, greške, ali postoje greške koje se ne dešavaju iz propusta, iz neznanja, iz povrijeđenosti, nego iz zlobe. Čiste iskonske zlobe. A čine ih isto takvi ljudi.
No, život je škola. Povrijedimo ljude koje volimo, kajemo se i obećamo im i PRVENSTVENO SEBI (da bismo mogli mirno leći i pogledati se u ogledalo SVAKI NOVI DAN) da to više NIKADA nećemo napraviti, ali postoje ljudi i koji nas povrijede, a nisu baš toliko osvješteni da bi rekli oprosti jer za to ipak treba imati dušu, srce i razumjeti svoje postupke... I zato se najbolje maknuti od takvih ljudi... Jer ne razumiju, jer će to ponovno napraviti, jer su jednostavno takvi. Ne volim takve ljude.
Ne volim ljude koji ne znaju reći molim, hvala, izvoli, oprosti.
Dužnost bez ljubavi stvara ljutnju. Odgovornost bez ljubavi stvara bezobriznost. Pravednost bez ljubavi stvara poteškoće. Spretnost bez ljubavi stvara okrutnost. Prijateljstvo bez ljubavi stvara licemjerje. Urednost bez ljubavi stvara sitničavost. Čast bez ljubavi stvara ponos. Vlasništvo bez ljubavi stvara bijedu. Vjera bez ljubavi stvara fanatizam. Život bez ljubavi nema smisao. - ALI, život u ljubavi je sreća i radost.
To je jedino ALI koje priznajem.
Ne volim ljude kojima je najčešći odgovor ne znam, možda, ali. Sve je ok, ALI... Uvijek je na površini  ono ALI. Dolazim do zaključka da sam prilično jednostavna osoba i da mi je tolerancija jača strana. I opraštanje i razumjevanje. Sve kod mene ima svoje zašto i tisuću zato; uzrok, svrhu, cilj, bit, početak i kraj. Sve se vrti oko kontradiktornosti koje se slažu. I koliko god ljudi pretjerivali u svojim suprotnim rečenicama, ja ih slažem. Kod mene je I bitan. TI I JA! To me vodi dalje. Ne volim destruktivne ljude.
Ne volim ljude koji uporno ponavljaju iste greške i onda plaću i krive druge zbog svojih grešaka. Ne volim ljude koje ne znaju donijeti odluke. Ne volim ljude koji ne stoje iza svojih riječi, koji ne poštuju tuđe vrijeme i neprestano kasne. Ne volim ljude koji se ne trude.
Volim ljude sa smješkom na licu koji me tjeraju naprijed. Volim iskrene ljude makar me njihova iskrenost pokopala 2 metra ispod zemlje. Volim odane ljude jer sam i sama poput pseta koje uvijek nađe put kući i nikad ne grizem ruku iz koje jedem. Ja volim ljubav.
bomba-estrogena @ 10:45 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 6, 2007

Svaka dobra priča započinje romantikom i završava sexom. Sex nije romantika. Kad se nabiješ glavom u okvir kreveta, odvali ti nokat i zašprica sve šupljine po faci... Romantika je subjektivna stvar. Meni  najromantičnija rečenica koju sam ikad čula bila je u Draculi. Dracula veli Mini Prošao sam oceane vremena da bih bio s tobom. Ali Dracula je bio vampir. A onda se sjetim Joksimovićeve pjesme Ja spreman ko fanatik da preplivam Atlantik. I onda mi oči sevaju ko varnice... Ne od romantike -  od sexa.
Nemam baš iskustva s oceanima, ni Atlantikom, ali Dragi i ja smo jednom improvizirali romantiku u kadi. Kupila sam neku pjenušavu kuglicu s mirisom čokolade i kokosa. Upalili smo svijeće, ugasili svjetlo, napunili kadu... Ali kada je premala za nas dvoje. Od mirisne kuglice postala je masna i klizava.  Sex je bio mrcvarenje. Imala sam feeling da bumo se strmopizdili dole u dnevni boravak skup s kadom. Ali otkrili smo neke druge vrste zadovoljstva. Sam svoj majstor.
Veli meni Dragi neki dan Ja sam odlučio da ću te ženiti. Ja sam odlučio da ćeš ti biti moja žena. Romantično? Pa za Boga miloga, baš i nije, nije on Dracula, ali lijepo je za čuti! Mene se ionak niš ne pita.
Da li sam romantična? Nemam pojma. Jesam, kad nekaj zajebem. Za Valentinovo sam mu poslala ruže, dostavom. S porukicom Fališ mi. Jes, of kors, i ta je romantika završila u krevetu.
Za sve one koji bi htjeli barem djelić romantike nekom udijeliti, tu vam je link za  Cvijet .
Za svaku ženu, vjerujem i za muškarca, vjenčanje je najromantičniji dan u životu jer svi oni koji se žene smatraju da je to jedan, jedini, posebni dan u njihovom životu. Naravno, osim onih koji se žene po nekoliko puta... I ja si nekak mislim da bi to moglo ispasti romantično, barem koliko vidim po tuđim svadbama. Osim ako moj Dragi ne bude umoran jer on je stalno umoran. Rečenicu Ja sam ti tak umorni dnevno ponovi minimalno pet puta. Na njegovoj bi osobnoj trebalo stajati ime, prezime, datum i godina rođenja, adresa, jmbg, sex/gender : muško/umorno, razina tolerancije : 0. Čak me strah i da bu zaspal i zakasnil na našu svadbu.
Sanjala sam naše vjenčanje. Bilo je jutro, tek je sunce počelo izlaziti oko 5-6, proljeće ili ljeto. Sparkirali smo se ispred zgrade. Izašla sam iz auta prva i ugazila sandalicama u rosnu travu. Skinula sam sandalice i bosa došla do ulaza. On je prčko po bravi od auta u lila košulji i sivom odijelu. Stojim na ulazu i rukama držim haljinu iznad poda. Sad me moraš prenijet preko praga ljubavi. - Joj, ******, ne znaš ti kak sam ti ja umoran. No, da, i u snu mi je romantika otišla k vragu.
Vjenčanje je samo uvod, romantika je uvod braku na suho, uvod kako kome dobre priče koja završava u krevetu, na mokro, sexom.
bomba-estrogena @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007

Baš sam si razmišljala da li postoji moj tip muškarca. Okvir, savršenstvo, ideal. I mislim da ne postoji, barem nikad nisam imala perspektivu o njemu, ono: crna kosa, plave oči, ovakva rit, onakva visina... jer svi su moji dečki bili različiti. Dobro ajde, ni jedan nije bio plavi. Barem jedan uvijet. Moj tip muškarca postaje baš onaj kojeg volim. Dakle...
Kad sam bila mala, bila sam zaljubljena u Daniela Popovića. On je bio pojam mog idealnog muškarca. Bila sam luda za njim i onim njegovim kožnim, uskim odjelcem. U vrijeme kad je bila Eurovizija, mama me kupala. Na prve taktove sam izletjela iz kade i pred televizor. I bed... Ja sam gola! Mama trči za mnom, a ja njoj pod šlafrok Neću mama da mi Daniel vidi guzu!
 Znala sam sve njegove pjesme, imala sve njegove kazete. Jedva sam čekala ljeto da mi deda i baka na zadnjem sjedištu auta slože krevetac i da krenemo na Vir. Oboružala sam se plastičnom vrečicom i vadila dedi, mom DJ-u kazete. Pusti mi deda sad Tinu i Marinu! Uvijek sam si zamišljala da baš on meni pjeva svaku pjesmu. Dobro, ajde ne baš svaku jer ja nisam ni Tina, ni Marina, Ni Džoen, Džuli ni Đeni. I tak sam ja njemu odlučila napisati pismo. Znala sam samo štampana slova i svako slovo sam napisala bojicom druge boje. Daniel, a zašto ti ne napišeš pjesmu koja bi se zvala ******?  Čak me i dečko iz susjedne zgrade, nekih 5-6 g stariji,  koji se BTW zvao Daniel, morao svaku večer poslije crtića odnijet u krevet.
Sad sam se kao malo starija odvažila čak i priznati da mi nitko nije pjesmu napisao. Barem ne neku koja ne završava sa ****** is a pain in the ass! I zato ti JJ hvala, još jednom, na prekrasnoj pjesmi i što sam ti bila muza.
Kad smo stigli na Vir, Daniel je imao koncert na igralištu pokraj kampa. Mustra mala ga je naravno htjela vidjeti, ovaj put prekrivene guzice. Nagovorila ja bratića i sestričnu da odemo. A kak? Pobjegli smo iz kampa u grad. Deda i baka su dobili slom živaca. Ali je deda pohvatao gdje bi mu unučica mogla biti... U prvom redu, bila sam glavna atrakcija, najmlađa i najmanja.
Još uvijek imam kazete i znam sve pjesme. I još uvijek poludim na prve taktove Džuli.  Neki dan sam si skinula s neta pjesmu Ti si moja sretna zvijezda i shvatila da nije pjesma trebala biti naslovljena mojim imenom i da je baš ta pjesma, 20 g. kasnije, moja pjesma. Ali, ni sad mu ne bih pokazala guzicu! Nije moj tip muškarca.
Ja sam danas sretna zvijezda jer zbog Njega sjajim i htjela bih biti njegova sretna zvijezda. Jer on smije gledat moju guzu... I on je moj tip muškarca!
bomba-estrogena @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007


Hoćeš li beskrajne prostore neba,


sve ruže svijeta, sve što ti treba?

Hoćeš li mora, jezera, vulkane,

sve moje noći i sve dane?

Hoćeš li sve što moje nije,

hoćeš li dugu mokru od kiše,

da opet bude kao prije,

da voliš jednom i nikad više?

 

Hoćeš li srce zauvijek, i sreću?

Hoću li ljubav tvoju? Neću.

 

Hoćeš li bol što svuda stiže,

do kraja srca i do dna mesa?

Hoćeš li ruku što se diže

dok vičeš sam i do nebesa?

Hoćeš li pisma kojih nema

i prazne riječi što te traže?

I laž, i ponor koji drijema

u svemu što ti ona kaže?

 

Hoćeš li mokar jastuk noću?

Hoću li tvoju ljubav? Hoću.

 

Zvonimir Golob

 

 

Miris za auto je ostao u torbici. Ona kapsulica. Iznenađenje. Sjetila sam se. I htjela te razveseliti. Mene je barem razveselilo što sam ti to kupila.

 

Nemam snage za išta više reći, ionako sve sada znaš.

 

I u dobru i u zlu, tu sam. Uvijek. I stalno.

bomba-estrogena @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007

I nije neki dan. Svi idu svojim smjerom. Ja danas vrludam. Ne znam što mi bi. Dobila sam i žuljeve od svojih cipka životinjskog uzorka. Nakon dva mjeseca japankica i sandalica, ovo mi je zatvor za noge. I bed mi veliki jer neće nitko više moje prstiće gledati. Dobro, osim dragog, a on se ionako naviknuo na moj frenč. Jebemti jesen.
Ova zaljubljenost mi ide na živce! Ozbiljno. Osjećam se gluplje neko inače, što sam mislila da je nemoguće za doživjeti. Zaboravljam, ne shvaćam, ne doživljavam. Također sam mislila da mi neke gluposti neće nikada ponoviti... Da želim proći kroz spuštenu roletu na balkon, sići na krivoj stanici dolje iako silazim na istoj 20 godina, oprati si kosu samo tušem i biti uvjerena poslije da sam je šamponirala... U zadnja dva mjeseca dva puta sam izgubila karticu za bankomat. Najjebenije pitanje mi je A gdje si je izgubila? Da znam, ne bih je izgubila. A gdje si se tako prehladila? Da znam... No prvi put sam došla do bankomata, pogledala si stanje i otišla. Došla u dm, htjela platiti karticom, a kad ono nje nema. Netragom nestala. Pa pogledaj si u džep. Veli mama. Dišem jedva u trapkama, kovanica mi ne stane u džep, kaj će kartica. Znoj me oblijeva, plaćam gotovinom. Bjež na banku!
Nakon mjesec dana dobila sam novu karticu. Jupi! I platila je 50 kn.
Uvjerena da sam zapamtila pin (nekoliko puta i jesam) tri sam puta, na istom bankomatu, stisnula krivi pin. Zurim u ekran Ne opet! Ulazim u auto. Pita famozni Muž moje R. Jesi si sve sredila? - Aha, jesam. Smijem se sama sebi. Neću mu reć. Ni njemu, ni dragom.
Ujutro opet banka. Isti službenik. Dečko mojih godina. Ja na šalter izbezumljena, on profesionalan: Izvolite... - Pa, izgubila sam karticu. Osmjeh Mr. Beana na mojoj faci. Njegova profesionalnost pada u vodu. Nagne se preko šaltera i ko da me špota Kaj opet? Ok, ok, sad me sram. Da, opet. - A gdje? - U Mercatoru. - Kaj opet? - A da... Samo ovaj put mi je progutalo karticu. - Samo od sebe? - Pa ne, stisnula sam krivi pin. - Jednom?  - Ne, triput.  Šapće on meni i smije se  A zakaj? - Kaj zakaj, mislila sam svaki idući put da je baš to taj pin. Nešto si on tipka, smije se. Možeš dići novce znaš, a za karticu ćemo te zvati čim nam ih Fina dostavi. - Da, znam. Sve znam.
Nisam rekla dragom. Barem ne odmah. Rekao bi da sam šlampava. Kad jesam. Više nego inače. U zadnje vrijeme. Imam neki psihićki poremečaj 100 %. Sjedimo sinoć na krevetu i zbraja on kune, dolare, eure... Sve u hrpicama... Filmski... Volim ga filmski... Jutros stiže mail Jedva čekam da te provozam u novom autu... Sretan je. I ja sam sretna kad je on sretan. I odzvanja mi u glavi pjesma Ja ljuuuuuuubim, jer tako hoće srce moooje.

              
12:00 je. Sirena svira za vatrogasce.  Naježila sam se. 

Karticu ću čekati, zdrava sam, živa sam. Nema problema.
bomba-estrogena @ 12:03 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007

Glupa mi je nedjelja, posebno glupa. Jedna od onih koje bi bilo najbolje prespavati. Da bilo bi kad bi bila od onih osoba koje mogu leći, sklopiti oči i u trenu zaspati. Ja ne mogu, osim ako nisam bolesna. Čak ni da sam cijelu noć bila budna, ne mogu zaspati znajući da je vani dan, sunce i da se dan može bolje iskoristiti. Može se, ali nedjelja je.
Kad sam radila u jednom hotelu, mrzila sam nedjelje. Kad je kavana hotela bila puna, hotel je bio prazan. Svi gosti koji su boravili u tjednu, nedjeljom su ujutro odlazili. Nedjeljama sam znala rješavati papirologiju za sljedeći radni tjedan. Od ispisivanja virmana, turističkih izvještaja, statistike potrošnje hotela... I razmišljala kako bih tu nedjelju iskoristila da nisam zatvorena u recepciji, u uredu među tri kompa do 10 navečer. I onda je gotova nedjelja, Dragi dolazi po mene. Njemu se spava, ujutro se diže u 6, a meni fali telka, sex, druženje, maženje, pričanje... Falio mi život. Divim se ljudima koji uspiju u ugostiteljstvu i turizmu. Iako sam se do sad najviše našla u tom poslu, velika je to žrtva prema sebi i prema obitelji, a on je postao moja obitelj.
Objektivno gledajući na posljednjih 6 mjeseci moga života, stekla sam šaroliko radno iskustvo. Imoram priznati da me rad na recepciji najviše upotpunjavao. Bilo mi je zanimljivo, dinamično, ali radno vrijeme mi je bilo tlaka. Radila sam samo popodne, svaku subotu i nedjelju, svaki blagdan. Razmišljajući o budućnosti, to nije posao koji bih radila i uz koji bih htjela osnovati obitelj. Da, da, razmišljam ja o tome... O obitelji. Posebno kad provedeš jutro s 3 svoje kokoške od kojih su dvije trudne. I presretna sam zbog njih, najiskrenije.
Novi Bosanac stiže u kvart.                                                                                        

Lukica dobiva brata ili sestru.      
                          
Moja J. i njen M. kupuju zemljište.
Moja S. ima dečka, konačno.
Svi polako postajemo ljudi.
Čak i ja. 

Stara ja bi se osvrnula na Nekog. Da, istina je. Sve to što sada želim, željela sam nekoć s njim. Željela. Na drugačiji način. Sa strepnjom. Ne s ovolikim veseljem. I nadam se nedjeljama kad za ovo piskaranje neću imati vremena.

                
bomba-estrogena @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
subota, rujan 1, 2007

Moji mi južniji prijatelji pomažu u razumijevanju dalmatinskih izraza pa ću i ja njima riješiti ovu enigmu. Ja kaj ne znam, pitam. Sve pitam. Uvijek pitam. Dragi mi kaže da još nije upoznao osobu koja baš sve želi znati. Koji put nemam ama baš ništa od odgovora, ali svejedno, moram znati. Tko mu je poslao poruku, tko ga je zvao, kaj treba, zašto, kada, gdje, s kim, s čim... Dok ne prođem sve padeže. Lijepa naša se raspitala na sve strane, nažalost malo presjevernije (nije zagorski izraz), a  Kamenčica je dala zanimljivo objašnjenje što  je dokaz da nisu samo meni u mislima falusni oblici: ššš kao pssst....ča kao šta....mu ga.....znači pssst ća mu ga opipah.... a može i.......ne pušćan mu ga...
Ščamuga je prigorski izraz, samoborski, za sitne mušice (veličine vinskih)  koje još nazivaju papadači ili papatači, ovisno o kraju. Piknu poput komarca, ubodna rana svrbi, otekne, ali ne nastaje plik kao u komarca, otvrdne i boli na dodir. Misterija je riješena!
Objašnjenje Kamenčice, ako želite, možemo koristiti i u ove druge svrhe. Dodirne točke, naravno postoje.
Da vam spomenem da sam vesela? Hmmmm. Ne opet, ha? Ali jesam. Dragi kupuje auto. Samo njegov auto. I sretan je. Jutros sam ležao u krevetu i razmišljao bi, ne bi i odlučio sam. Imam 30 g., nemam ništa svoje i evo to je prvi korak. Došli smo kod ljudi u stan od kojih kupuje auto i oboje ostali paf uređenjem. Ja bih isto htio da si mi uređujemo stan. - I ja bih isto. - Samo mene je strah da kad bi mi živjeli zajedno da ti meni ne bi dala igrat igrice. - Joj daj *****. Ko da bi meni pasalo da mi visiš cijeli dan za vratom. - Pa ne znam, ali ja bi se primio recimo igrice i ne bi se mogao tebi posvetiti. - Pa ni ja se tebi recimo ne bi mogla posvetiti jer mi treba mira kad po sat vremena sjedim u kadi i namačem se. Kad se sjednem pred telku i lakiram nokte. Zvrckam svoju S. cijeli dan da pitam kaj dela pa odem do nje. Pa nisi mi ti jedina obaveza u danu. - Onda dobro. - Ljutila bi se recimo da imamo klinca od 10-ak g., a dijete nemre od tebe doć na red. - Da, već vidim kak bu sve zajebal pa bum svaki drugi dan trebal windowse instalirat ponovno. - Pa ak bu na tatu, to bu nekak tak izgledalo.
Došli smo doma. Prvi put u životu sam probala kolač od vutre. Vrlo zanimljivog okusa, moram priznati. NEŠTO TOLIKO ODVRATNO NISAM U ŽIVOTU IMALA U USTIMA. Naime, kuhar- biser-prijatelj je umjesto prstohvata soli stavio 10 deka soli jer mu je pobeglo iz solenke. Tako da je okus slatko-slano-travnati. Pa malo me zašusalo... Ne znam jel od kolačića ili ščamuge. Posljedice su iste...
bomba-estrogena @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare