Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - kolovoz 2008
srijeda, kolovoz 27, 2008

                                            

Malo sam se zaigrala u vjenčanici od moje J. Neka, crvena je... Moram sve probati. Baš me uveseljava. I baš sam kao milo dijete. Filing za popizdit. I fotosešn. Još malo pa će i moja osvanuti. I ja u njoj. Ali ne kao Alisa, nego kao ........  s nekog drugog svijeta... gdje zvjezde tkaju put od srebra... Pucaju me neki fini podražaji koji još nemaju ime. Nešto jače od ljubavi. Ma, sretna sam do neba!
bomba-estrogena @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008

Panta rhei. Sve se kreće. Sve se mijenja. Vrijeme. Ljudi. Ja. Nisam više sigurna da li se mijenjam na bolje. Prebukirana sam. Ne postoji ni mjesto u nekom zakučku mojeg mozga za let u mirnije krajeve. Ulovim se da dosađujem sama sebi mislima. Frigidne misli o plafonjerama. Ništa romantično nema u tome. Niti uzbuđujuće. Iritirajuće svakako.
Radni tjedan je započeo, previše zaostataka, samo sjedim i tipkam. Peče me savjest kad se konektiram na net barem da pročitam što ima novo u svijetu. A nema ništa novo. Nema, vjerujte mi. Nešto novo, a opet isto. Neka nova lica rade stara, poznata sranja. Sranja se nikad ne mijenjaju, na njih se uvijek možete osloniti.
Uvijek iznova me zapanjuje ljudska glupost. Već sam se trebala naviknuti, zar ne? Biti odrasla, zrela, čvrsta, dosljedna... Jesam, a opet pucam koji put suzdržavajući svoj temperament. Eksplodirala bih od bijesa i poslala sve u krasan kurac i što dalje od mene! Kipim, buktim. Užasavam se gluposti. Užasavam se glupih ljudi. I možete vi čovjeka okarakterizirati simpatičnim, posebnim, čudnim, zvrkastim sve da ublažite istinu, možete svakako, ali za mene je svejedno glup. Jebiga.
Čitam Mein Kampf pa mi dolaze grešne misli o genocidu gluposti.
Tako je nekim ljudima (znate onima kojima znate imena, a ipak ih nazivate nekima) bog lepo dao da drkaju kurac cijeli dan drkajući vas. Glupost.
Glupost je i da sam pobila svoje razmišljanje o opraštanju. Opraštam, ko fol da budem dobra, a opet me iznova muči i opet se iznova srdim na sebe jer opraštajući samo gubim tlo pod nogama. Znate ono tlo tolerancije. Plivajući temelji. Tako ja plivam između svoje anđeoske neprirodnosti i vražje prirodnosti. Ja te krstim, a ti prdiš.
Nasuprot glupostima, muči me jedna dilema. Mislim da je to ozbiljna nepravda.
Da li je normalno da muškarac od trideset godina igra igrice i da ljudi smatraju da je to normalno?
(Zbilo se)
Da li je normalno da žena blizu tridesete češlja barbike i da ljudi smatraju da to nije normalno?
(Nije se još zbilo, ne znam di su)
Da li je to isto?
(Jebeni šovinizam)
Po prvi put, baš iz inata, nećem biti pametna kakva jesam nego eto tako iz nekog nepoznatog razloga pomislih da bi netko drugi to znao bolje od mene.
bomba-estrogena @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 15, 2008

Uvijek ponavljam da nisam baš produhovljena osoba (ajde, možda malo duhovita, ali to izlazi više iz moje šlampavosti), no ležeći u krevetu razmišljah o sebi. Ležeći u krevetu u kampici... Lampica mi se pali usred noći i dolazim do ne baš bajnih zaključaka o sebi. Nisam uopče fleksibilna osoba. Nisam prilagodljiva. Komotna sam do zla boga. Trebam svoj wc, svoj tuš, svoju intimu, a ne da mi dok se tuširam tuđi klinac stoji pred vratima i govori Teta, buš mi potrošila svu toplu vodu. Pa se okrećem di da se primim, a da se u biti ne primim. Ja sam magnet za bakterije. I za bube očito jer ni autan, ni raid ni elekrična pomagala nisu pomogla. Zaključak je da mrzim bube. Zatim, primi me pišati usred noći pa trpim jer mi se ne da hodat do wc-a. Pa se češkam, okrećem, razmišljam... Starim. Smeta me buka, gužva, napirlitane ženske na plaži. Koji vam je kurac? Kaj se u petama ide na plažu? Ja hodam bosa, eto! Daj se opustite! Gle, ko to govori? Najuštogljenija žena na plaži. Žena koja je sa svojom kumom okupirala ulaz na plažu jer je to baš super mjesto za ležaljke. I blizu je frižider. I piva. Ja sam žena. Đizus. Niti više curica, malo manje djevojka. Ja sam žena. Udajem se. U glavi su mi perilice suđa i bešteki. I moja vjenčanica. I di su dečki sada? Dečki??? Koji dečki? Više ni ne gledam dečke. Gledam mlade tate. I nijedan mi nije lijepi,  zgodan, privlačan. Koji je meni kurac? Gledam ovog svog buška pored sebe i razmišljam si da bi i ja bušku imala uskoro. Da, ja sam žena. Nisam baba. Ne volim pričati čije dijete je imalo proljev i čije si je razbilo glavu i stalo na ježa niti koja ženska je kaj kuhala. Ne da mi se. Ajmo malo o sexu, može? Ili o bilo čemu drugome. U biti mi se čini da kad ne mogu zaspati moj mozak briljira u razmišljanjima. Sve u svemu mi je ok. Jel je? Ma je. Daleko sam od svega. Mobitel ne koristim. Ni novine nisu nužne. Samo kava, pljugica. Kupam se, sunčam. On je tu uz mene, mota flaks na rolicu, ponosan jer je ulovio orade i donio ih za ručak. Sve ga boli ko nekog starog dedu. Pa je pocrvenio i peče ga, pa si s kolicima pregazi prste, okrhne auto uz ogradu i dobije proljev. Nikad dosadno. A kumovi naši? Hm, hm... pa moja S. se udaje! Jupi!  
A sada nastavak mog  godišnjeg odmora i ovoljetne avanture završava u Slunju i nedjelju u Plitvicama. Možda me međed napadne. Ili me samo dragi našpranji negdje u šumi. Ajde da bu to drugo!
                                                         
                                                      
bomba-estrogena @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 4, 2008

Nema me. Idem. Spremam se. Perem, peglam, pakiram. I put pod noge. Još malo, još samo malo... Počinje avantura. Neplanirana. Pužek mužek, kumica, kumek i gospođa to be kreću u avanturu. Par dana u kampici. Znate li vi koliko ja mrzim bube? Ne znate i ne možete si to zamisliti! Ali uopče ne možete. Kad sam bila mala, na Viru me pičilo nešto (rekli pauk) pa završila u Zadru na kombiniranim injekcijama. Jučer me iznapadao hrušt. Rekli bi da sam luda jer ga samo ja čujem. Dok on stiša telku i ugasi ventilator, hrušt se sakrije. Nije ni on idiot. Mislim hrušt. Kad dragi zaspi, hrušt mi se strmopizdi u čelo.
To sve je dokaz, po ženskoj logici, koliko ja u biti volim tog čovjeka. Jerbo spavam na 30 stupnjeva u potkrovlju kod njega, a ne doma u fino klimatiziranoj sobi jesenske temperature od 19 stupnjeva i pokrivena poplunom. Jerbo kod mene je prozor zatvoren i nema hrušteva, komaraca, paukova i inih životinja s više nogu i opčenito pokretala. Uz to, imam mengu. Jebenica. Ja koja mrzim javne wc-e i dezinficiram kadu prije svakog pranja prat ću se u javnoj tuš kabini nekog kampa. Ovo je faking srvajvor. Muči me pitanje i kako ću srati. Vama je to možda smješno, ali ja se trebam koncentrirati.
Godišnji mi je, inače, počeo odlično. Puštena sam s lanca. Ne moram ići spavati u 10, niti se buditi u 6 i osjećam se kao dijete koje je dočekalo završetak školske godine. I prošla sam s odličnim, dakako pa me Dragi počastio s par bonkasa. Baš sam bila kao mlazni avion. Fala zlato na nezaboravnom iskustvu! Baš si nekak dobar u zadnje vrijeme. Evo, lupam s nogom po parketu da se ne ureknem.Trava ipak ostaje na mom broju jedan zajedno s gljivama smijalicama. Volim prirodno.
Kućica nam dobila krov. Polako i liči na stambeni objekat. Stigla nam stolarija. Drugi tjedan stižu i stakla. A vjenčanica? Postoji, ljudi moji, postoji. Našla je ja. Koli, fala ti na informacijama. Našla je u Zaprešiću. Idem na probu drugi tjedan. Imaju bijelu pa ak mi odgovara, naručuju crvenu. Smješkam se đavoljim osmjehom, sada!
Odoh. Želim Vam ugodan ostanak u vašem gradu!
bomba-estrogena @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare