Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - veljača 2008
srijeda, veljača 27, 2008

Fali mi. Koji put mi toliko zafali da izgubim dah i mislim da će mi se srce razletjeti, od osjećaja koje mu ne znam pretočiti u riječi. Verbalizirati svaki svoj osjet, strujanje u tijelu, klecanje koljena, topot srca i kaos misli. Ponavljam volim te. Volim te. Volim te. Najjače. Najviše. Jednostavno te volim. Ponavljam samo jer  voljeti je granica preko koje ne mogu riječima. Samo duhom, srcem, djelima mnogo sam dalje od voljeti. Mnogo više. Mnogo dublje. Obožavam ga. Osjećam ga svuda na koži, svugdje u tijelu.
Prvi put kad smo se sreli znala sam da će biti moj, da on mora biti moj, da ga moram voljeti  i da neće stati na ljubavi. Jednom mi je pričao da je ljubav poput droge. Ugodne navike, blažene ovisnosti koju trebaš i želiš svaki dan sve više i više. Svakim danom sve sam više i više ovisnija o našoj ljubavi. A onda sam ja njemu pričala da je ljubav moć. Da ne postoji veća moć od moći ljubavi jer koliko god mislila da padam, imam snage dići se ponovno i boriti se za nas. Zbog njega sam bolja. Jača. Brižnija. Nježnija. Zbog njega se ujutro budim jer znam da sam svakim novim jutrom bliže njemu.
Nisam nikad tako voljela. I boli me koji put količina osjeta. Od ničeg je stvorio sve u meni, pokrenuo i najskrivenije misli, ispunio moje želje, ostvario moje snove. Iz ničega je stvorio ljubav. Našu ljubav.
Jedva čekam da se vratiš, ljubavi.
bomba-estrogena @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 24, 2008
Kalendarski još daleko, no na mojoj koži već nekoliko dana. Kao zmija upijam svaki tračak sunčeve energije. Hrani me, puni, godi, veseli. I balerinke sam obukla. I mrežaste čarapice. I skinula vražju potkošulju. Kaput zamjenila balonerom i dobila neopisivu želju za šopingiranjem. Šafrani su procvjetali i visibabe u vrtu. Bar vidjeh ostatke cvjetića koje je moj pas u poznijim godinama dobrano izgazio ili se prevrnuo na njih. U zadnje vrijeme se često družimo. Moj pas i ja. Dragog mi nema i neće ga biti slijedeća dva do tri tjedna pa se vraćam na ljetnu verziju sebe. Pljuga na terasi prije spavanca, pas pod nogama i nova prinova u našoj obitelji, mačak Mio.  Još uvijek učim motat. Nakon pol vure, kakva takva ispadne i tada slijedi mojih 10 minuta upijanja tišine i mira.
Na poslu mi je odlično. Atmosfera je pozitivna, cure s kojima radim odlične. Šefica mi je mrak. Bolje nisam mogla ni zamisliti. Idem s guštom na posao i sa smješkom kući.
Nisam trudna, hvala na pitanju. J No, želje su mi iste.
Moja S. ima dečka. Mog frenda. I sretna je napokon. Moja J. je s dragim konačno kupila stan.
Maskirala sam se za fašnik u francusku sobaricu. Ne znam zakaj, ali to sam morala spomenuti. Nisam se maskirala od srednje škole. Dragi je bio gusar. Najdraži odjevni predmet na njemu bio mi je mač. Ništa čudno, zar ne? Fetišizam se u meni polako budi...
I upoznala sam Charming. Napokon. U letu. Rekla mi je jednom da imam njuh kad je ona loše pa joj se javim i razveselim je. Ovaj put je ona mene razveselila. Tak se valjda grah okrenul. Bila sam u totalnoj banani nekoliko dana. Iscrpljena od posla, obaveza, ljudi, a i Dragi me pošteno nasrdio. Hej draga, ja sam ti u Samoboru. U Mercatoru. I ja dojurila ko munja. Drago mi je što smo se upoznale i što se znamo. Došle smo do zaključka da bismo trebale organizirati jednodnevni izlet da bismo imale vremena ispričati se kak se spada. Najviše od svega mi je drago što je baš onakva kakvu sam je zamišljala. Draga. Iskrena. Mila.
Nastavljam večer u revijalnom tonu. Pljuga. Kada. Spavanac. I sms-ovi prije spavanja da slađe zaspim znajući da iako je daleko, u mislima smo zajedno.
bomba-estrogena @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

... najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao, ej kamol sreće da sam pjevat mogao... uljepšao tvoj bih dan  i za se našao bolji put i suze pustio na tvoj dlan, a tvojom nježnošću ogrnut i da me zaspe u isti mah s tvojih usana zlatni prah, da mogu...  pjevam ti u duši dok usne mi šute i poklanjam ti vječnost, a drugi minute... a ja još sriću snivam, i tebe dozivam,  i nigdje mira nimam, neki govori mi glas da još vjeruješ u nas... nađi sreću u mom oku, kao more duboku... to sam ja, to te moje ruke grle iz daljine, prije sna, ja ti dođem tek onako da te dirnem i prevarim sam sebe da sam tu kraj tebe, da ti gledam oči sklopljene za nas... bez tebe ne umijem više jutrom da se budim... zaustavljaš mi dah, neću ti reći jer već znaš, e kad bih mogao, sad bi poletio bez krila... gledam kako veselo se krećeš, kao leptir oko moje tuge... ti živiš tamo gdje zvijezde tkaju sag od srebra i nevinošću sja tvoje lice, dok nedostižan kao sjena, nastavljaš svoj let, negdje sakriven tvoj je svijet... moj svijet si ti... ponekad poželim da te stavim u njedra... ponekad pomislim tako blizu je sreća... od sreće do sreće posrćem jako često... što je to tako snažno da pogledaš, možda znak da si čovjek kojeg želim kraj sebe...  tiho šapćem ti samo par riječi kroz strah, samo tvoje su, tebi ih moram reći... zato otvaram ti srce kao pismo neću ništa skrivati, pročitaj me do zadnje strane ti i znat ćeš da si najbolje do sada što su prsti dotakli... nije me sram, ti si mi uvijek bio drag, nisam ti mogla ni znala reći tad da moje srce od prvog trena ti pripada... toliko dugih godina uzimanja i davanja, ostaješ posljednji i prvi...  ti me topiš kao led, možeš imat cijeli svijet u trenu... ljubav je moja nevina, nježna čista, iskra što s neba blista, a ti to ne vidiš... još ne znam da l' si zvijezda ili žena, ali samo jedan tren da postojiš ko ružičasta morska pjena... princeza nekog drugog svijeta, tvoja riječ stvara čuda, budi iskrena, uputi mi osmjeh tek da znam, postojiš nisam sam, negdje izvan planeta...vječnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene... znaj da bit ću tu kad navrati nam tuga, ti u meni nađi snagu, prijatelja, vjernog druga, i znaj da bit ću tu da ti dobro dobrim vratim, i na vrhu i na dnu da osmjehom te pratim... pratim te, sve u korak svaku stopu poljubim, svaku suzu, svaki uzdah osjetim, tu sam da ti nadu vratim, ako padneš da te uhvatim... ovo je odluka moja, i mnogi će da se čude, a kada odlučim nešto tako mora da bude...
bomba-estrogena @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
petak, veljača 15, 2008

Grlo mi se grči dok izgovaram Tea. Andreja. Antonija. Tea... Po tisućiti put ponavljam da povjerenje nisu tajne. Da povjerenje nije prešućivanje. To su samo ljepši opisi laži. A laž je samo jedna. Laž. I ostaje laž. Morbidno bi tada zvučala rečenica da se povjerenje gradi.
Ne želim nekog Dragana u životu.
Samo zato što drugi ne vide ono što ti vidiš, nije manje stvarno ono što vidiš. Samo zato što ne znaš da se desilo, ne znači da se nije desilo. Samo zato što mi nije rečeno, ne znači da ne znam. Ali čekam. Čekam da voda dođe do grla, da sram preraste ponos, i da se iz krivnje rodi poštovanje. Jer grčilo bi se i srce kad bi izgovorilo Matija. Ili neki Pero Perić.  I kad bih lagala. I kad bih tajila. I kad bih prešutjela.
Pitao me neki dan da li bih ga ja ikad izbacila iz kuće?

                                           
Bih. Zbog gore navedenih razloga. Ne mogu si zamisliti da stanujemo pod istim krovom, jedemo za istim stolom, dijelimo postelju i režije, a da me strah svakog njegovog izlaska, telefonskog poziva i poruke, prošlosti koju ne znam ili spolne boleštine koju bih mogla pokupiti. Da bih, iz tih razloga. Ne želim osobu uz sebe s dva lica jer ako ih i imaš, želim ti svaki obraz znati. Iz neznanja se rađa sumnja, a sumnjati znači tragati za istinom, nažalost, pretpostavke su tada bezbrojne. I mučne. Za jedno i drugo.
... jer samo tebi vjerujem,al ova me bol preduboko takla, a tebi prođe kao da ispiješ krv na rani od stakla... svejedno je... sve drugo je laž... preostaje mi prejako te zavoljeti... koračati snom pa umrijeti s osmjehom ponovo.... ( Jacques )
A do tada, naša je kuća sigurna. I neću dozvoliti da se razdjeli po pola.
bomba-estrogena @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare