Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - prosinac 2007
ponedjeljak, prosinac 31, 2007

Gljiva smijalica se vratila.
J I Gljivi smijalici je bilo jako lijepo. I jako smješno. I Gljiva smijalica još više voli svoju Gljivu ludaru. Nemam snage sad pisati, a i trebam se naspavati za sutrašnje slavlje. Poslije Nove Godine se javim s izvješćem, a do tad mislim na Vas i želim Vam sve što si sami želite u Novoj Godini, a ja se pem oporavljat u krevet da bum spremna opet za gljive smijalice... Smijte se svi zajedno (da Vam baš ne velim da se jebete jer bute pak rekli da sam prosta)!
bomba-estrogena @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007

Ljubavi moja jedina, dobro ti jutro! Evo još samo 36 h i mi krećemo na put! Nadam se da me neće uhvatiti reisefiber prije nego krenemo.Uvijek sam pretjerano uzbuđen kad se spremam na dugi put.Mi idemo sutra sami samcati. Mi, mi, mi! Jedva čekam!
 
Baš volim kad je pretjerano uzbuđen. Kao jučer. Ko bi li se tome nadao da moja livadna kombinacija može izazvati takvo uzbuđenje? Biti obućen ko livada znači spojiti nespojivo. Naoko. Skoro. Ispalo je uzbuđujuće. Pola ormara je u pranju, ostatak polako peglam, pripremam, biram. I ja sam uzbuđena, jako. I svakako.
 
I fotosešn je pao.
 
Gledam po popisu što još trebam obaviti. Križam. Humanitarne obaveze sam isto ispunila. Kupila sam kalendar umjetnika koji slikaju ustima i nogama. Kupujem te kalendare posljednjih pet godina. Fascinirana sam njihovim djelima. Možda zato što je meni s dvije zdrave ruke najveći domet nacrtati cvijet, drvo, kuću, sunce i lastavice. Vjerojatno bih uspjela nacrtati i bor s kuglicama. Slikarsko umijeće mi je ostalo u prvom razredu osnovne škole, ali zato cijenim one koji znaju. Veselim se posjetu Rembrandtovog i Van Goghovog muzeja. I suncokretićima. Jednom bih htjela vidjeti i djela Moneta, mom umjetničkom doživljaju je ipak najbliže razdoblje impresionizma. I lopoče...
 
Ma veselim se ja i posjetu pivovari Heineken u Amsterdamu kao i tvornici čokolada Lindt u Švicarskoj. Veselim se i zoološkom vrtu i cirkusu. I travici, gljivicama i kaktusićima. Mmmmmm...
 
No, da ne duljim. Idem se polako spremati i završiti današnje obaveze. Sutra neću stići biti na netu previše pa Vas sve pozdravljam i želim Vam da se dobro odmorite od mene i bez mene. Šaljem Vam hugiće, kissiće, pozziće itd. i to samo zato kaj bu Božić skoro inače takve bedastoće ne bute čuli od mene! Ho-ho-ho! Sretan Vam Božić!
bomba-estrogena @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 108 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007

Dijelim autograme poslovnim partnerima. Njima 50-ak. Potpis mi je kao da pišem nogom jer nekima u međuvremenu uz sretan Božić opsujem mater zbog dugova kojima je valuta davno prošla. Pa ti odgovore Bude plaćanje. - Da, bude, druge godine. To sad ni ne izgeda tako daleko. Sjetila sam se jednog odjeba, vrhunskog. Tip s kojim sam muljala prije nekoliko godina mi je isto tako napisao početkom prosinca: Nećemo se moći više vidjeti ove godine jer nemam vremena. Koja uvreda egu! Tog dana je za mene postao mrtav. Izbjegavala sam njegove poruke pa nemreš mene odjebat, stari moj! Kasnije sam saznala da je čovjek htio više zaraditi i radio još jedan posao u Pirotehnici, a najveća ludnica je upravo u prosincu. No, tad sam već bila imuna na njega i njegovu raketicu. Sjebah se sama. Prvo:  imao je najmanji kurac kojeg sam u životu vidjela, a drugo: od tog malog kurca sam bila odjebana. Di ćeš veći smeh doživjeti?! I kad pomisliš kako si super pušačica jer ti cijeli stane u usta je jako, ali jako kriva procjena... Nisi ti tak super, nego on ima XS veličinu. Manjinu, pardon.
To ti se desi kad ideš varati dečka. Ne ponovilo se!
Tu vrstu dečka moja S. i ja zovemo Njonjo, Njonjo. To je tip dečka slatkiša. Preslatke bebi facice koji je opterećen s brigom kako se vi osjećate u njegovom društvu (utemeljena briga iz kompleksa): Jesi se namjestila? Jel' ti paše? Jesi dobro? Jesi gladna? Jel' ti zima? Jesi žedna? Hoćeš ovo, ono... nja, nja, nja, nja... A kad počne postavljati pitanja usred sexa, znate o kakvom se nesigurnom muškarcu radi. Libido naglo pada jer da me nekaj žulja, bum se pomaknula. Jer ak mi nekaj smeta, opet bum  sama rekla. Ak mi je zima, isto bum rekla. Gladna usred sexa obično nisam i ne vode mi se diskusije. Nikad više!
Muškarci također imaju neugodna iskustva sa ženama. Jedan moj bivši svoju novu curu nije htio pojebat dva mjeseca jer se ženska nije htjela obrijat. Ne bum ja to lizo. - Pa reci joj da se obrije. - To bi ona trebala sama znati. - A jel' ona tebi puši? - Ne, to joj je fuj. - Jesi se usrećio, svaka čast! Pusti joj pornić, možda joj dođe. - Hehe, kad stavim pornić, pokrije si oči rukama i govori da to maknem jer joj je i to fuj! A kako se tek ginekolozi svega nagledaju. Eh da...
Ne bum više razmišljala o njonjastim dečkićima. Niti o kosmatim ženskicama. Imam ja muškarca uz sebe. Kak bi tek bio ponosan da ovo pročita! I sex s njim mi je vatromet, a nije pirotehničar. Uf, poslah mu poruku upravo da mu moja majka poklanja vatrogasni aparat za auto... Prigodan poklon!

                                     
bomba-estrogena @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007

Mislim da sam ove godine bila fest dobra, a ja kad mislim onda znam, nije ono da drek znam. Sigurno sam bolja nego prije i na tome radim svaki dan. Ove godine budem bila malo sjevernije za Badnjak  (u slučaju da ne znaš di je Hrvatska). Bit ću u Amsterdamu tak da se ne trebaš puno voziti. I pišem sad da ne bi rekao da nisi stigao pročitati.
Nekada mi je Božić bio najdraži dan u godini. Nekada, da, nekad sam i ja bila mala. Ne da mi se kititi bor samo za sebe, niti sudjelovati u predbožićnim šopinzima. Ove godine ga možda i provedem u Burger Kingu s obzirom da je preko puta hotela, a možda u nekom fensi restoranu napravimo dug na kartici. Možda, ali ono što znam je da bilo gdje da sam s njim, bit ću sretna. To mi je jedini dar koji želim pod bor i nemoj mi, molim te, pakirati mandarine!
Htjela sam reći da u biti niš ne želim previše, samo da ostane ovako kako je. Imam neke željice, ali ti ih ionako znaš. One skrivene, samo moje. Sretna sam, jako, zadovoljna i ispunjena. Htjela bih da su takvi i ljudi koje volim. Zato ispuni njima Božić veseljem!
 
I hope my letter reaches you in time.
Bring me a love I can call all mine!
Cuz I have been so good this year,
I can't be alone under the mistletoe.
He's all I want in a big red bow.

Santa can you hear me?
I have been so good this year,
And all I want is one thing
Tell me my true love is near.
He's all I want, just for me,
Underneath my Christmas tree.
I'll be waiting here.

Santa, that's my only wish this year! 


P.S. Pozdravi Rudolfa!
bomba-estrogena @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007

Ponavljam se, ali neka, lijepe stvari želim ponavljati iz dana u dan, iz sata u sat. Samo da klize vremenom.  Tona sexa, kila smijeha pa koji gram osmjeha i  zadovoljstva pa malo dirty talkinga pa opet kilogram, dva nježnosti i pripadnosti; zajedničkog kuhanja i pospremanja, mog izležavanja i njegovog igranja. Pa premažimo to kremastim nadjevom planiranja, dogovaranja i maštanja. Recept za savršene dane.
Šteta što nemam više novaca, otišli bi i u Rotterdam da ti kupim dijamantić.
Napisala jednom gdje se moji dijamanti nalaze...
Snijeg pada. Ovjekovječili smo smrzavanje na Vugrinščaku novim mobitelima. Sad da imamo bebu, sad bi je vukli sanjkama. Volim te njegove opaske. Volim i Samobor! Divno je okićen ove godine. Sviđaju mi se bijele lampice. Paše mi uz stajling; moju bijelu bundicu i njegove šuze. Carstvo pasea. Šalim se, ali uz snježni ugođaj, ove su me godine gradski autoriteti iznenadili svojim odabirom. Svaka čast. Volim jednostavnost. Ne volim lampice u svim duginim bojama i kad svaki izlog svira svoju verziju Zvončića. Treba imati dara za sinesteziju i ne biti modno onesvješten.
Obrati pažnju na posljednju stvar, posljednja stvar je vikend. Dobar, dobar. Pa kad Vas zanima gdje sam, nešto od gore navedenog sigurno radim.  J
... I kad želiš s drugim dijelit sreću svu, kad si sretan ti ponovi ovo sve!
HUURA!
bomba-estrogena @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007

Plava me skidala:

Savršeni dan?
·         Svaki sa osmjehom na licu...
Što vas na ljudima prvo privuče?
·         Jednostavnost.
Da morate, biste li uzeli ulogu čovjeka koji ima novac i karijeru, nema voljenu osobu pokraj sebe, ili ulogu čovjeka koji nema u izobilju, ali kraj sebe ima voljenu osobu?
·         Da moram, uzela bih ulogu tajkuna jer imam voljenu osobu pored sebe. Taman bi imali odmah za cigle i prozore.
Koje je ime upisano u vašim rodnim listovima?
·         Jedno lijepo.
Nadimak?
·         Zveki, Črna (sad me primio smijeh kad se sjetih tko me tako zove).
Koliko će ove godine biti rođendanskih svjećica na vašoj rođendanskoj torti?
·         Ove godine bilo je 26.
Kojeg vam je datuma rođendan?
·         20.04.
Koja vam je najdraža životinja?
·         Jebe me ovo najdraže, kaj bi to trebalo bit? Dragi su mi moj pas i moje kornjačice, najljepši leptiri i zmije. Zbog boja.
Koje su vam boje oči?
·         Tamno smeđe.
Koje vam je boja kosa?
·         Tamno smeđa.
Imate li negdje na tijelu piercing?
·         Ako se računaju naušnice, da, ali htjela bih i u buši.
Imate li negdje na tijelu tetovažu?
·         Nemam, osim kad si zaljepim sličicu iz žvakača.
Koje su vam boje čarape?
·         Sad? Crne. Mrežaste.
Imate li sretan broj?
·        
Gdje bi voljeli putovati?
·         Dubai. I budem. Medeni mjesec.
Omiljeni film?
·         Bram Stoker's Dracula.
Omiljeno mjesto za odmor?
·         Na nekoj plaži, bez mobitela.
Omiljeno jelo?
·         Tikvice.
Da li neki dan u tjednu posebno volite?
·         Nedjelju u jutro.
Što u zadnje vrijeme od pjesama najviše slušate?
·         Sve je s tobom napokon na mjestu J
Koju pastu za zube koristite?
·         Signal Integral Complete White. Detaljan odgovor.
Omiljeni restoran?
·          Wok-Inn. Samobor.  
Omiljeni cvijet?
·         Opet isti problem. Volim orhideje. Suncokreti imaju posebnu draž, kao i lopoči, no najljepši su mi makovi.
Koji fast-food najviše volite?
·         Kod Barbe. Kebab. (Petar Pan, Samobor)
Omiljeno piće?
·         Piva!
Kako ste izgledali, kad ste imali 10 godina?
·         A ovak:
                          
Blago teleći, magareći pogled, toliko često ponavljan sve do današnjih dana kad me nešto/netko iritira pa počnem zujati okolo uz facu iz snova. Tu sam bila fest iziritirana foroaparatom jer su mi cice počele rast i izvirivale iz badića ko čvarci. I u veličini čvaraka...
Od koga ste dobili zadnji mail?
·         Od svoje S. njih nekoliko, upravo sad...
U kojem bi dućanu voljeli imati karticu od 75% popusta?
·         Tally Weijl.
Što radite kad vam je dosadno?
·         Umirem od dosade. Šala. Nađem si ja već neku zanimaciju, ako ništa drugo dosađujem drugima.
Kako reagirate (na ljude, situacije)?
·         Oprezno i hladno.
Koji od vaših prijatelja živi najdalje u km?
·         Jedan, najbolji, u Kanadi.
Što je trenutačno najbolje u vašem životu?
·         Sve, baš sve.
Tko će vam prvi odgovoriti na štafetu?
·         Moja Draga
Koliko je sati u ovom trenutku?
·         11:33
Čokolada ili vanilija?
·         Vanilija.
Ljeto ili zima?
·         Ljeto.
Toplo ili hladno?
·         Toplo.
Crno ili rozo?
·         Rozo.
Narodnjaci ili metal?
·         Ciganče, ciganče, da ti kupim zlatno lanče pa da s tobom svetom skitam, kolko košta, ja ne pitam...
Motor ili auto?
·         Autić jedan na plin J
Koja vam je boja najdraža?
·         Nekad sam je mrzila, ali sad je volim u svim nijansama i kombinacijama, zelena. Osim ju nositi. Tu bijela ima prednost.
Što mislite o petku 13-om?
·         Nikaj.
Da li ste praznovjerni?
·         Ne.
 
 
Osjećala sam se kao da lexikon ispunjavam. Ženske, uz ples oko štange, skidajte se! Štafeta ide Vama:
·         Moja Draga (Već prozvana zato kaj je volim, a i vidjela sam je golu. Lijepe stvari volim ponavljati.);
·         Vampirica (Krvoločni odgovori moje najdraže seke u vampirizmu);
·         Ordinary (Nisi valjda već zgibala!? Fališ...);
·         Šarmantna (Uz tebe se moje srce smiješi);
·         Ninočka (Moraš, znaš!! Marica te prosi lepo! Ak ne odgovoriš, ne bum ti došla kuhinju vidjet. Ni ja ni Draga! Nisam zaboravila.)
bomba-estrogena @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007

Ostajem frapirana ljudskom zlobom. Realnim ljudima se još možeš othrvati. Reći im da te ne zanimaju. Ne javljati im se na mobitel. Ili ih deskriptivno poslati u zemlju porijekla. Da, u taj divan, krasan kurac. Ovdje pak moraš koristiti taj magičan ignore. Again, again, again. Ne postoji tipka kurac. Nažalost. Bila bi mi milina ju pritiskati...
Prvi put kad sam primila komentare droljo, kurvo, nedojebana pičko počela sam se tresti od jada razmišljajući kakva moraš biti osoba da gubiš vrijeme na zainteresiranost za nekoga čija razmišljanja ne cijeniš. Tada sam otišla na blog s čijeg je nicka potekao komentar i nisam naišla na ništa. Prazan blog, tek otvoren s 5 posjeta. Dakle, otvoren iz razloga da ostavlja degutantne komentare. Pobrisah komentar i nastavih dalje. Kliknuh ignore..
No, bloger/ica ne odustaje. Novi blog, nazvan ponovno po prirodnim pojavama ili godišnjim dobima, nastao je jučer. Iz istog razloga. Ovaj sam put spremno dočekala komentar reagirajući kao na španjolske sapunice sinkronizirane na hrvatski. Pobrisah ga ponovno, ali s istim čuđenjem kao prije mjesec dana. Zašto meni nikad nije palo na pamet ostavljati uvrede na tuđim blogovima? To me prisjeća na anonimne pozive i dahtanje u slušalicu...Lako je s tuđim kurcem po koprivama mlatit. Zašto ja nisam nikad dobila potrebu otvoriti još jedan blog za vrijeđanje? Zašto uopče u sebi nemam potrebu nekoga vrijeđati? Jer ga ne poznajem. Jer ako mi se ne sviđa, niti ga želim upoznati. Ako se nekome ne sviđam, sama ću se povući.

                                   
Prisjeća me na susjedu moje S. Ona o svima misli da sve zna. Tako kad moja S. dođe u 6 ujutro u subotu doma, žena izjuri na balkon vješati veš. Neprimjetno. Slučajno. Slagajući tako muževe gaće, proviruje tko je moju S. dovezao doma, što joj je rekao, da li joj je to dečko, kakav auto vozi... Njen prljavi veš sakriven je u sobi do, u vlastitoj obitelji. Ali to se ne vidi jer napad je najbolja obrana. Od tuda potreba vješati čisti veš u 6 ujutro.
Dušebrižniku moga bloga zato poručujem: nije mi stalo što misliš o meni. Baš nije. Za mene si slijepa ulica neke www adrese. Bez lica i imena. Ti ne postojiš. I da, želim se udati, osnovati obitelj, imati dijete i kućicu u cvijeću. Da, želim jednog dana imati i unuke. Želim i imat ću. Kako ti je, pobogu, palo na pamet da bi mene zanimalo da li bi me ti htio ženiti ili ne? To je već vrhunac gluposti.
Frizerka obično nema frizuru, postolar nema cipele; nekima je tako lakše mesti pred tuđim vratima, a ne pred svojim. Čistačica mi ne treba, hvala, čistim sama za sobom. Čak i ispod tepiha. Imam dobar usisavač. I danas imam generalku.
bomba-estrogena @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 49 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007

Sva sam ubrzana. Sve bih odjednom. Sad bih peglala, pospremala, počela se pakirati, opelješila dm, spremala neseser, mjenjala novce, pripremila putovnicu... Sad se sjetih da ću mu morat pomoći auto očistiti. To mi se baš i ne radi. A s obzirom da nije ljeto, ne mogu se izvući samo statiranjem u vručim hlaćicama i  da potapšam koji put auto krpom. Možda njega potapšam prije po strateškom mjestu pa me poštedi tih radnji. I zašto pobogu moramo mi čistiti auto kad to može autopraona?!
Odbrojam dane. Još 10 dana! Samo 10 dana i nema nas! Jupiiii! Već me dugo nije nešto toliko pozitivno ispunjavalo kao taj put. Kao leptirić sam. Vesela, nasmijana, pričljiva, šašava, blentava, zaljubljena, zadovoljna. Navečer i zadovoljena. Kad je već kroz godinu bilo mnogo padova, završit ćemo je s usponom. Ni ne sumnjam da će nam biti odlično. Baš onako kako treba biti.
I uspjeli smo iskombinirati da kupimo nove mobitele jer su nam već u takvoj banani da ja svoj pri svakom razgovoru dva put bubnem po stolu da mi se signal popravi. I to je mobitel kojeg sam si željela. I to me raduje.
Vjerujem da će ovi blagdani biti nešto posebno. Sjetila sam se prošlog Božića. On je bio sa svojim društvom vani, ja sa svojim. Našli smo se tek poslije ponoći. Izvukao me iz kafića van i otvorio kutijicu s prstenom. Nije to još onaj prsten, da ne misliš, ali nadam se da ti se sviđa. Kako mi se ne bi sviđao? I sad imam njegove srebrne naušnice s gorskim kristalima, jer nisam imao više novaca. Na ruci nosim i narukvicu od školjaka koju sam dok je radio na moru vidjela u Gloriji In i rekla mu da mi se sviđa. Vratio se s narukvicom. Dečki su mi se smijali kad sam to kupovao.
Ma kako su se tek meni smijeli tvoji u firmi kad sam ti poslala ogroman buket ruža za Valentinovo?
Ljubav ne poznaje sram.
bomba-estrogena @ 11:58 |Komentiraj | Komentari: 83 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007

Nakon svih tehnoloških dostignuća: sms-a, maila, poziva i tipkanja preko MSN-a samo da bi razmjenili koju riječ više, nađoh vremena nešto napisati. Iako smo proveli cijeli vikend zajedno, fascinira me činjenica da čim se odvojimo, moramo se čuti barem da si velimo bok. Volim te naše rituale. Naše mailove za dobro jutro. Planiranja. Razmjenjivanje cici-mici pričica. Naše igrice.
Gledali smo na netu kostimiće. Naime, ja bih da se igramo. I on bi da se igramo. Srećom, u drugom mjesecu je Fašnik pa je i to djelomična motivacija. Ne znam što bih bila, možda vražica. Ili neka divlja mačka. Možda anđeo? Lebdi mi smajlić na licu... Amazonka? Gusarica? Nije ni bitno. Bitno je da se lako skida.
Jučer u šetnji gradom moj je Dragi glumio turističkog vodiča. Onda se jednom drugome obraćamo sa Vi. Ja postavljam pitanja, on tumači. Vidite, ovo vam je Stari grad iz... iz nekog stoljeća. Kakvo zdanje?! Sigurno se zapitate kako su seljaci nekad gore nosili taj sav silan kamen, jelda? I onda su došli neki Njemci i napravili ovo. Ovo vam je rječica Gradna. Nekada davno njome su plivale pastrve dok se netko nije odlučio ispustiti klor iz bazena i onda su se ribe okrenule na leđa... Tako ćete se vi okrenuti kad dođemo doma. Još ćete i noge dignuti. - Aha, radujem se razgledavanju vaše sobe. To me najviše zanima, ali zašto ste prestali pričati? - Morate ubaciti žeton za nastavak! I tako ja gurnem ruku u njegov džep, odigram dvosekundni džepni biljar, on veli mmmmm i nastavi pričati.
Obećao je da će bit moj vodič kroz Amsterdam. Silno se veselim stručnom vodstvu. Posebno glumljenju samoborske pastrve u hotelskoj sobi.
Završili smo u Scoutu da njegovom bratu i Dragoj podignemo rejting popijenih piva. Ko za peh, ja umjesto flaše pive, ubodem onu koja dođe u 0,66 izdanju. Već drugi put, sam je ona prva bila prava butelja. Nakon te pive nije mi bilo teško glumiti otrovanu ribu, samo mi je bilo teško dignut noge u zrak. Ah, zato ribe nemaju noge.
bomba-estrogena @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007

Kažu da kad nisi svjestan svojih odlika, ne poštuješ se dovoljno i nesiguran si, no kad si svjestan onda već postaješ narcisoidan, umišljen i držiš se visoko. A tko sudi o tome? Ovi prvi nesigurni jer su jalni ili ovi drugi poput tebe jer u  tebi vide konkurenciju. Snošljivost na razlike i tolerancija je temelj liberalizma, a opet velika odlika ljudske duše. I zahtjevna.
Tako sam svakome tko sa mnom nije nikada razgovarao iz daljine bila daleka, nedostižna, nosom sam parala oblake, hladna i nezainteresirana. Ljudi me ne fasciniraju. Ne svi. Radije ću satima buljiti u prazno. Isključiti osjetila i biti autistična. Postoje ljudi od kojih se ograđujem i nema te sile koja bi me primorala da s njima progovorim riječ. Postoje oni uhu ugodni, oni za kavu, poznanici. Poznaješ ih, površno, ali ih ne znaš, niti te više od njihova imena zanima.  Postoje i oni klikovi, matchavi, ying-yang ljudi koji imaju ključ tvoje duše. I ti njihovu znaš. Znaš ih u dušu. Cijenim te ljude i čine moj mali svemir ljubavi.
Koji put dođem do zaključka da mi se ne upoznavaju novi ljudi. Muka mi se družiti. Asocijalna sam totalno. Izluđuje me tuđa zainteresiranost i moja ravnodušnost. Najradije bih odglumila prizor iz crtića i s vrha stepenica tu osobu pehnula u dupe. Daj me pusti! Neću! Baš neću! Ne trebam te! Ne želim te u svom životu!
Nekad sam mislila da je svatko za svakoga, a nije. S nekim ljudima se nikad ne nađemo na istoj frekvenciji ma koliko tolerantni bili. Razlike su enormne. Plima i oseka. Svako djeluje po svom. Velika bi odlika duše bila da od takvih samo okrenemo leđa, bez suvišnih riječi. Da, to je velika osobina. To je osobina ljudi. I ponavljam - jako zahtjevna jer u tom slučaju dolazimo do zaključka da nismo svi isti i da nismo ni gori ni bolji od nekoga. Samo drugačiji. U suprotnom, sami ćemo sebe povrijediti.
Ne volim nekoga trpiti. Uzima mi previše energije i vremena. I živaca. Uvijek se sjetim one priče sa čavlima i plotom... Rupa od čavla zauvijek ostaje. I kad ga pribijemo u istu rupu, klimav je. Ne drži.
Oprezna sam, jako. Pazim, provjeravam. Novi ljudi su uvijek na testu povjerenja. Trust issues. Jednom mi pomogneš, pamtit ću to cijeli život i svim silama nadoknađivati. Neki trenuci me spuštaju, neki me dižu. Neki ljudi me spuštaju, neki me dižu. Naučila sam komarce ostaviti da se koprcaju u močvarama. Zuje jedni drugima. Ja sam ona koja voli smijeh, jbg. Ona koja voli molim, hvala, izvoli, oprosti. Prijatelji  1, 2, 3, ha Draga? Baš tako. Nekoliko. Na prste nabrojat. I jedna ljubav. I svi stanu u dlan. Jer kad jednom stanem uz tebe, više se ne mičem. Odana poput pseta. Jednom kad ti ruku pružim, to je zauvijek.
bomba-estrogena @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
petak, prosinac 7, 2007

Često mi kaže Koja si ti ženska! aludirajući očito na sve koje je imao pored sebe prije mene. Zato što sam prirodna i zato što mu kažem što mi je, kako mi je, kad mi je. Ne volim priče i razgovore u šiframa. Ne volim mutne poslove. Sjajni celofan volim odmotavati samo za rođendan. Kad mi se jede, jedem. I pojedem puno.  Kad mi se podriguje, podrignem se. Kad mi se jebe, zaskočim ga. Kad sam tužna, plačem. Kad sam bijesna, nalupam ga s jastukom. Jesam, da, žena sam. Balkanska žena sa žujom u ruci, ali užasavam se primadona. One ne prde, ne plaču niti se smiju, ne napiju se nikad, ali pale cigaretu za cigaretom gracioznošću kabaretskih dama.
Za sve postoji vrijeme, mjesto i osoba. Biti fina i biti prostakuša. Postoji. Znati procjeniti to vrijeme spontano se uključujući i isključujući iz osobina svojstvo je žene/muškarca koji je na mjestu. Koji nije folirant ili sponzoruša, glumac ili igračica. Koji je čovjek. U vezi/braku  za mene uloga nema, osim da je muškarac-muškarac, a žena-žena. Čitajući savjete ženskih časopisa koje od žena rade neandertalke koje će se iz svog smušenog, jadnog  života uzdići skupom kremom, savršenim drkanjem i promjenom personalitija u bitch pa čitajući muške časopise koji bi silom od muškarca stvorili savršenog jebača/igrača/jebača/igrača/jebača... Počne mi se srat, a s obzirom da ne pušim (duhan) dobro dođu za opuštanje analanog otvora pri zatvoru. I samo to im je svrha.

                                                     
Igrati se s nekim? Glumiti? Manipulirati? Provocirati? Podjebavati? Zajebavati? Najniži su porivi koji vas mogu tjerati do cilja. Utrošena energija i živci nemjerivi su s onim što ćete dobiti zauzvrat. Nećete dobiti ništa! Samo trenutnu sadisfakciju da ste nekoga zajebali. Ali kad se već toliko trebate truditi da u nekome ikakav osjećaj uzrokujete, čemu trud uopče? Gubitak je vremena. Kad ne ide, onda ne ide što god napravili.
Imam toliko poštovanja prema onome koji jede sa mnom za istim stolom da ga ne mogu nakon jela počastiti zakulisnim igricama kako bi on bezvremenski patio za mnom. Desert mi je u činjenici da se najede, prdne i podrigne. Vuk sit i ovca cijela. Svi na dobitku. I to mi je prirodno. A ne da bajkovito, bez prestanka hvali moje kuharsko umijeće. Ja to ionako znam kad punim ustima promrmlja fino mi je.
Igrice dopuštam u krevetu. Bitno je sudjelovati. Ne pobjediti.
Osvete pokušavam shvatiti. One su proračunate. Vratiti istom mjerom samo zato što ste povrijeđeni. Neki zaista to zaslužuju, ali nikada nećete uspjeti uzrokovati istu bol kao ta osoba vama jer je toj osobi svejedno jer da nije, ne bi vas ni povrijedila. Pa prema tome - čorak! Been there, done that.
Ostajem prirodna. Koji put mi je jezik brži od pameti pa opsujem ko kočijaš. Neki put sam nježna i umiljata ko whiskas mačkica jer mi se samo mazi. Neki put nenadjebiva i nedojebana ko Baudelaireova Mačka jer mi se samo jebe. Neki put, ali reakcije su trenutne i prirodne. Jebiga, baš sam ženska.
bomba-estrogena @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007

Umirujem se, nekako. Očito imam neki poremećaj. Ne mogu biti na miru, na mjestu, koncentrirana na nešto dulje od nekoliko sekundi. Ok, osim na sex. Ta mi koncentracija ne pada. Neprestano raste. No, i to moram umiriti jer sam trenutno onesposobljena. Da su maškare, bila bih protočni bojler iz horor filma.
Zbrajam novčiće. Slažem. Preslagujem. Kalkuliram. Eksčejnđam. Spremam. Ko krtica. TO SE NE DIRA! Jebate, ja sam ziher bila neki ludi diktator u zagrobnom životu. Ko onaj Turkmenistanac koji je kao nacionalni praznik slavio Dan Dinja. Nije uopče loša ideja. Ja bih još uvela i Dan tikvica. Pa Pivski Dan. Pa Čips-dan. Čoko-Dan. Koko-Dan, ok to je za one dubljeg džepa i otvorenih horizonta. Pa Vutra-Dan svaki dan, za one plićeg džepa, a opet otvorenih horizonta. Trebam ja u tu vražju politiku ući. Zaleđe imam.
Umirujem se maštajući. Zdrava sam, to je najbitnije. I ne spadam u kategoriju manje sretnih ljudi. Jedem neku egzotičnu krušku kojoj ne znam ime. Zbrajam novce, ušteđene. Imam internet. Prijatelje. Imam kućnog ljubimca, pesa. Imam i dvije kornjačice, Ferda i Ferdolinu. I za njih se uvijek nađe raznovrsna prehrana. Uvijek postoji netko s kim mogu popit kavu. Postoji uvijek netko tko me voli. Postoji netko tko me voli najviše na svijetu. Uvijek mogu svršit. Nije mi zima. Imam čizme u svim bojama i kremu protiv bora. Imam za kruh i za sol za kupanje. Imam želja puno još, kupit si vibrator recimo, ali imam dovoljno.
I nisam sama, i to je bitno. Uvijek je netko tu, blizu.
Potiskujem probleme koji to i nisu. Samo obaveze koje se moraju izvršiti u određenom roku. Odgađam. Samo malo još, malo mira u razmišljanjima da imam trenutno sve što trebam.

                                     
bomba-estrogena @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007

Nisam stigla podići nalaz i moja S. ga je digla umjesto mene. Ne mogu opisati olakšanje kad mi je javila da nemam HPV. Nemam ga! Presretna sam. I menga mi je potom došla. Konačno, jer mi se od silnog živciranja sve poremetilo. CIN 1 je još uvijek prisutan iako mi je sad crvenim slovima napisano da su promjene stanica diskretne, jedva vidljive. Rekao mi je ginekolog da se opustim, da sam zdrava, da je sve od stresa. Kako da se opustim? Trudim se. Preko dana mi je nemoguće se opustiti. Tek navečer kad se stisnemo zajedno i zapušimo pljugu. Trudim se maknuti se od ljudi koji me umaraju. Trudim se biti pozitivna, optimistična osoba, istodobno biti zrela i odgovorna. Preosjetljiva sam, znam. Upijam poput spužve sve probleme oko sebe, apsorbiram ih i što prije ih pokušavam probaviti. Umaram se brzo, ne spavam kako treba. Jedva čekam tih tjedan dana Nizozemske. Radujem se kao dijete.

Moja S. me oduševila.  Jebem te mutavu kaj se ne javljaš na mobitel? - Pa, skriven je broj bio. Nisam znala da si ti. - Žicam ljude po kolodvoru da ti javim, ispraznio mi se mobitel. Nemaš HPV!!!  Oduševila me svojom reakcijom. Što bi i otvorila kuvertu umjesto mene jer se brine.
Potrošačka groznica je počela. Nakupovala sam punu vrečicu čokolada. Za sve. Za  moju mamu, Njega, Dragu, za svoju S.,  za njegove buraze i mamu. Jučer smo došli do zaključka da će on biti savršeni Deda Mraz. Taman kad djeca dođu, bušica će mu se zaokružiti, odijelo i brada savršeno stajati. Lijep prizor u glavi. Božići sa smislom.
bomba-estrogena @ 16:49 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007

Jebo mater svima i njihovom savršenstvu. Eto! Nemam savršenstvo, ali male stvari mi život znače. Ok? Pucaju me hormoni, pms, menga koja kasni, papa test koji ne valja, doktori, uzbuđenje, tjeskoba, napadaji panike, sreće, veselja, suza, posao, novac, računi, mailovi, nedostatak vremena, sna, želja za kuhanjem, sexom, djecom, pospremanjem, pakiranjem, planiranjem...
Are you sure you want to delete these XX items? - Yes.
Do you want to save changes you made these 5 days? - Yes.
Delete. Save as.. Yes. I'm sure. Yes.
Gledati te kako mi pečeš jajca u crvenim gaćama i zelenoj majci. Dovoljno mi je gledati te kako pokušavaš ispeći palačinke samo zato jer sam ih se zaželjela, pravdajući se da ti je ovo prvi put da nisu uspjele. Dovoljno mi je kad me daviš da gledam s tobom kartu Amsterdama i diviš se G13. Namjerno okrećem očima. Dovoljno mi je kad se legneš na mene prije posla i daješ mi pusu. Kad mi guraš nutelu u usta uvjeravajući me da bu mi baš fino. Dovoljno mi je...
... Znati da smo si dobri. Dovoljno je.
bomba-estrogena @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 70 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007

Nikad me nisu dirale tuđe riječi. Mišljenja onih do kojih mi nije stalo. Rijetko kad nečije savjete slušam. Ne čujem ih. Ne percipiram. Ne obazirem se. Ogradim se od svih. Bol je moja vlastita, besplatna. Svaka suza neprocjenjiva za onoga tko je više ne želi vidjeti. I ne odustajem, nikada. Makar bila jedina koja se bori. Sama. Tada ne postoji strah. Ni bespomoćnost. Postoji rješenje. Uvijek.
Nikad ne objašnjavam takve postupke. Nikome se ne povjeravam za što sam sve kadra. Nikad ni za što loše. Ne znam biti loša. Ponavljam, ni ne želim. Naoružana samo ogromnom ljubavlju i vođena vjerom da za sve postoji početak i kraj. Postoji i kontinuitet. I moja bol boli, prejako, ali je naslomljiva.
Vjerujem u intuiciju. Osjećam kad nešto ne valja. Znam kad nešto treba mjenjati. Znam predvidjeti slom. Znam osjetiti i ljubav ispod slojeva ljutnje, mržnje, bijesa, gnjeva, bijega i kukavičluka. Znam i kopati ispod te površine. Marljivo poput mrava, precizno poput krtice. I znam da ću naći. Znam što ću naći.
Ne predajem se. I kad se već počne magliti pred očima, kad očaj prevlada naviku tjela da diše, jede i pije. Ima dalje. Još je tu moja prevelika navika da se dižem. Da tražim. Da nađem.
Sjećam se riječi jedne drage osobe koje sam ovdje na netu upoznala čim sam se logirala na blog. Stara moja, ja mislim da si ti jaka ko konj. Koji put si mislim da nisam. Ali ipak... Jesam, da. Moju jakost čini moja nježnost, moja pažnja, moja ljubav. I koliko god se činila slabom u suzama, još uvijek sam jača od ijedne teške riječi jer u meni ne postoji mržnja. Jača sam i od odbijanja iako drhtala pred njim jer nisam kukavica.  Jača i od hladnoće jer toliko koliko sam ja slaba on nikad neće biti jak.
Puzzle smo krivo slagali. Pomiješali dvije slike. Nespojive. I trudili se uzalud. Sad je samo jedna slika, zajednička. Lakše je slagati jednu po jednu, nego nekoliko istodobno.

                             
Aha, da, kroz projektor slika je bolja, veća, čišća. Naša. Očekujem filmsku večer, ha Draga ? U našem malom selu.

Ja sam bećar al' sam ljubav, poklonio samo tebi.
bomba-estrogena @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 49 | Prikaži komentare