Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - studeni 2008
srijeda, studeni 19, 2008

Sutra ne radim. Šefici je umrla svekrva i imamo slobodan dan. Ja sam baš vesela. Kakva ironija. Spavat ću barem do devetke i otići na kavicu. U radnom danu! To mi je želja već jedno podulje vrijeme. Problem je jedini što mogu spavati samo onda kad znam da se moram dignuti. Kad ne moram, ne ide mi ni spavanje pa sam tako u subotu na nogama već u sedam. Pa se meškoljim, kašljucam, teško dišem, zurim u njega, pa se stišćem, ne bi li kojim slučajem on došao do zaključka da ni on više ne može spavati. To se naravno i desi jer sam nenadjebiva u svojim pokušajima. Onda se branim, naravno, da ja oko njega lebdim, po prstima hodam, šuljam se, samo da ga ne probudim. Mo'š mislit!
Primila me neka kriza. Ne baš srednjih godina, ali ona koja prethodi srednjim godinama. Pa tako primjećujem boricu na čelu i uporno je popunjavam nekim Phytomerovim skupim preparatom. I to bu pomoglo, mo'š mislit. I ruke su mi se iznad laktova opustile pa prije spavanja radim sklekove. Slušam o boleštinama pa ih odmah i imam. Primjećujem i da mi je kapilara pukla na nosu ko nekom alkiću. Rit i cice se još odupiru gravitaciji. U glavi mi je da imam još malo vremena. Još samo malo. Prije trudnoće bit će čišćenje od svih ilegalnih zala ovog svijeta, pa trudnoća i opet ništa, pa dojenje i opet ništa, a onda ću krasti vrijeme i skrivati se od djeteta kad ću si poželit zapalit đoju. Dijagnoza je da sam prošvikala.
Pa mi tako došlo prošli vikend da se zabavim. Pa me dragi nije uspio zabaviti. Nije shvatio zašto bih se ja zabavljala. Niti kako. Pa je došao i ovaj vikend, a ja bih se opet zabavljala. - Dobro  ****** di da ja nabavim gljive! - Nigdje, neću gljive, može bilo kaj! - Kaj bilo kaj? - Bilo kaj! Hoću bit budna cijelu noć. Znaš da sam toliko umorna da zaspim u pola deset. - Ne znam kaj hoćeš. - Bilo kaj. Može bilo kaj!!! - Kaj je tebi? - To mi je da te nema cijeli tjedan i da onda imam s tobom dva dana, a zaspim u pola  deset od umora. To mi je da kad ću bit trudna neću moći pušit, pit ni vuć. Neću u biti ništa moć! Bit ću u karanteni.  Dok se naša konverzacija pretvorila u diskusiju pa u moje durenje, čovjek je shvatio muškim jezikom da bih se ja danas nametala. Ženski izraz za to nemam. Ja se samo zabavljam.
Ispunio mi želju pa sam se zabavila. A on se nametao. Teško žabu u vodu naterat. Ili na speed.
Osim zaštopanog nosa, nesanice, vrtoglavice i gubitka apetita, probdjeli smo mi tako jednu od naših noći koja se desi jednom u šest mjeseci. Noć u kojoj smo iznimno pametni i razgovoljivi pa se tako ispričamo o svemu. O njegovim prijateljima, o mojim prijateljima, o Bin Ladenu i Baracku Obami, o svjetskoj krizi, o glupim filmovima i crtićima.
Mjera je bit svega. I brojke i slova. I grami.
bomba-estrogena @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 12, 2008

Voliš me... Sto puta pitam. Ponavljaš.

Voliš me zato što sam ti lijepa. Imam dobro tijelo. Imam dobru rit. Jer ti uvijek fino mirišim. Jer me voliš jebat. Voliš gledat u nešto lijepo dok jebeš.  Konkluzija, sasvim objektivna kad posložimo premise.

Osjećam se kao kurva.

Voliš me zato što sam ti dobra. Bit ću dobra majka jer držim do svojih. Voliš me jer se na mene uvijek možeš osloniti. Voliš me u biti jer sam ti uvijek dostupna. Nadam se kao prioritet, ne opcija. Femme fatale je davno pokleknula pred jednostavnom ženom.

Osjećam se kao naivna dobrica.

Voliš me jer sam nježna, pažljiva i potpuno iskrena. Što ti o svemu pričam i ne znam prešutjeti. U biti sam zabavna poput lošeg humora. Smješkaš se, i kad sam smješna, i kad sam stvarno smješna.

Osjećam se blentavo.

Voliš me jer si izvan sebe kad si sa mnom. Jer ne bi mogao zamisliti život bez mene. Voliš me jer si tužan kad me nema pored tebe. Voliš me zato što me jednostavno voliš najjače u cijeloj galaksiji, jer sam tvoja zvjezdica.

Osjećam se voljeno.

bomba-estrogena @ 17:29 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
petak, studeni 7, 2008

Polako, ali sigurno. Idem ja naprijed, osim što sam se danas zaboravila cijepiti protiv gripe. Izbacilo me iz takta raspravljanje o skupoći čaša i kvaliteti vina. Bitan mi je ugođaj, namjena, ne cifra i to što je netko na bocu priljepio naziv vrhunsko. Kaj se mene tiče, ljubavi, čist mi je dobar onaj Beaujolais od prošle subote. Već dosadno ponavljam da mi treba odmora. Dugoročnog. Od svega i svih. Planem brzo. Sve mi smeta. Snobizam ponajviše. Posebno onaj duhovni. Ono, ma znate, kad se čovjek trudi biti nešto što nije. Najgore od svega što svojevremeno i postane ono što nije. Gluma nestaje, počinje samo uigrano ponavljanje loše navike. And Oscar goes to...
Osobno, zaslužujem zlatnu malinu. Jer kad uvjeravate nekoga tko nikako ne razumije, dođete do ne tako bajne konstatacije, da vam baš ne ide. Kao da pričate zidu. Pa si mislim, zašto uopče pričam, objašnjavam, razglabam kad je to moje nešto tako očigledno. Ne napaljuju me cifre u razgovorima, marke i franšize, auti i apartmani, Versaceve kupaone i Playboyeve plahte. Nisam materijalist. Bez osobnih primanja ne bih mogla. Ipak si moram kupit šekret papir, ali ne treba mi mnogo. Bitno da sam čista, zdrava, na svom i voljena. Pa da li mi i glavoboljček natočiš i u one naše netakoskupečašezacrnovino, bila bih vesela, jednako kao što sam vesela kad napravimo piknik u spavaćoj sobi.
Pali me moj vibrator kad ga stavim u pravu brzinu. Čini me zadovoljnom kad uspijem srediti sve PDV-e do prvog u mjesecu. Nevjerojatno opuštajuće zvuči činjenica da je započeo vikend i da se ujutro ne trebam rano dići i da ću popiti kavicu s kokoškama. Srce mi titra kad se sjetim da mi ti dolaziš s novim parom zeko čarapica kojima ću glancati naše crne parkete i imam leptiriće u buši što ćemo provesti subotu u krevetu.
To je luksuz u kojem želim uvijek uživati. 

                                   

                 
bomba-estrogena @ 20:23 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008

Sjedim na kavi. U svojih pola sata pauze. Mafijozo sjedi uz mene u crnom i crnim kaubojkama. Nikad mi nisu bili jasni muškarci u kaubojkama.  Ledi mi se krv u žilama od njegove prošlosti. Od njegovih prijatelja. Od njega samog. Od droge, kurvâ, oružja, atentata. Potpuno iskreno, bez ustezanja. On priča. Još će me netko koknut zbog svega što znam. Ne bi mi smio to pričati. Ne bi mi se smio povjeravati. Svi koji ne bi trebali. Samo ne onaj koji bi trebao. Zato što iz mene isijava šutnja. I svejednost. Kakva ironija. Mješam šlag u šalici. Klimam.
Rekao bi moj otac polusvijet, a ja o tom svijetu svašta znam. Hranim se ljudskom izopačenošću. Savršen slučaj moje analize. Savršen slučaj moje negacije. Čujem, probavim, a onda što dalje od mene.

                                           
Krećem doma. U prolazu vidim dečka mojih godina, iz mog kvarta. Čovjek ne bi bicikl prislonio na njega. Doslovno. Neuk, nezaposlen, prljav alkoholičar. On ima ženu. Neuku, iz nekog sela, prljavu, prati ga u stopu u alkoholu. Imaju dijete. On je našao drugu. Neuku, iz nekog sela, prljavu, isto voli cugnut. Ona je ostala trudna. Oni svi žive zajedno. Žena u kući s djetetom, a on u garaži s trudnom ljubavnicom.
Jesen me stisnula za vrat. Grčevito se borim za posljednje ovogodišnje sunce i trenutke djetinje radosti. Gutajući očima bljesak zlata u lišću bježim od svakodnevnice. Da opet. Sanjarim. Opet. O savršenstvu koje ne postoji. I samo mislim. O onom najboljem što imam. 

Pakao je samo drugi naziv za ljudsku prirodu.
bomba-estrogena @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare