Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog - studeni 2007
petak, studeni 30, 2007

Jedva i vidim što pišem od suza. I nema te riječi kojom bih opisala svoju bol. Nema. Slamam se na pola. Diže mi se želudac od suza i grčenja. Zar nisam sve dala? Zar nisam bila dovoljno dobra. Ne znam biti bolja. Htjela bih te mrziti. Vjerovala sam da imam sve. Sve. Baš sve. Ali nisam ništa imala. Sad vidim. Kojom si lakoćom govorio koliko me voliš, istom si me lakoćom odbacio. Kao da nisam ništa. Kao da me nije ni bilo. Sram me je, kao da te branim jer sam te kovala u nebesa i ovako si mi vratio. Molila bih najradije, samo da prođe ova bol. Preklinjala. Užasavam se noći. U što sam sve vjerovala! U tebe. Svaku riječ sam ti ovdje poklonila. Lijepo je znati da netko toliko voli. I zašto ne vjerujem u Boga? Eto baš iz ovih razloga, baš ne vjerujem u ništa. Ništa dobro i iskreno. I posramljena sam svime. I željama i ljubavlju. Željom da s tobom provedem svoj život. Da ti budeš otac moje djece. Posramljena sam svakim osjećajem u sebi. Posramljena sam tvojim riječima da ćemo biti cijeli život zajedno. Je li  se bar vi sjećate ili sam sve umislila? Jesam umislila zadnje dvije godine? Ne znam. Osjećam da ludim. Ljulja mi se tlo pod nogama.
Neće me bit neko vrijeme. Uživajte u onome što imate, nadam se da je malo ljudi koji će vam sve dati i i uzeti u trenu. Bez žaljenja. Trebam se sastaviti i dići. Nisam nikada znala odlaziti, niti se opraštati. Budite pozdravljeni.
bomba-estrogena @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare

                          

Zašto je samo meni jasno da trenutke ne možeš vratiti?
Da ih ne možeš ispraviti?
Da suze ne možeš povući? Ni bol zaboraviti? Ni onaj gnjev kad znaš da daješ sve, a ne ide, ne ide. Ne dopire duboko. Samo površno i  odbija se nazad. Kao da nije izrečeno. Kao da nije dano. Zaboravi se u trenu.
Ne možeš nekoga naučiti nešto što sam nema u sebi. Ne možeš. Ne ide.
Izdaja. Laž. Prazna obećanja. Razočarenje. Jad.
I da - nekome i  5 minuta mnogo znači, a kamoli pola sata. Vrijeme znači mnogo onome tko čeka. Mnogo više onome tko voli.
I nije povjerenje samo biti siguran u vjernost, nego biti uvjeren da osoba stoji  iza svojih riječi. A kako vjerovati u nečiju ljubav kad ju s tolikom lakoćom odbacuje?
Ljubav je komunikacija. Zar nije? Poštivanje tuđeg mišljenja.
I ljubav nije sebičnost.
I ljubav postavlja jednu osobu za prioritet. Uvijek je jedan broj jedan. Jedno je prvo mjesto. Zlato je jedno. Pobjeda bez natjecanja.
Ljubav je poštovanje.
I napraviti sve, ama baš sve da je osobi koju voliš s tobom ugodno.
I opet ponavljam : Tamo si gdje želiš biti i s kim želiš biti. Ja nisam bila to mjesto, niti sam bila ta želja.
To je hvala za sve.
Hvala Vama što ste bili tu, smijali se i plakali sa mnom. Ja osjećam kad kažem hvala. Dušom, nekima od vas bezgranično zahvaljujem. Posebno.
bomba-estrogena @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007

Voljela bih ti biti prva. Voljela bih ti biti najbolja. Voljela bih da mi dolaziš s onim sjajem u očima od nekada. Voljela bih da se žuriš kad mi dolaziš. Voljela bih da se obriješ za mene i staviš onaj parfem. Voljela bih da se urediš za mene. Voljela bih da me ne uzimaš zdravo za gotovo. Voljela bih da ne osjećam sve to što osjećam. Voljela bih ništa ne osjećati. Voljela bih znati osjećati da mi je svejedno. Voljela bih biti netko drugi. Voljela bih biti ljepša. Voljela bih biti pametnija. Voljela bih biti zločesta. Voljela bih da me ne odbijaš. Voljela bih da me odvedeš na pivu. Voljela bih da napraviš nešto što želim, a da ti ne kažem. Voljela bih iznenađenje. Voljela bih da pamtiš razlog s čime si me povrijedio i da ga nikad više ne ponoviš. Voljela bih da me želiš. Voljela bih da me slušaš. Voljela bih da me čuješ. Voljela bih da me razumiješ. Voljela bih da poštuješ moje želje. Voljela bih da poštuješ moj trud. Voljela bih da odrasteš. Voljela bih da me voliš kao što ja tebe volim. Voljela bih ne čekati te uvijek. Voljela bih da me pitaš za mišljenje. Voljela bih da ne bježiš od mene. Voljela bih kad bi i ti meni bio podrška. Voljela bih kad ne bi bio toliko sebičan. Voljela bih da sve ovo pročitaš o čemu šutim uvijek. Voljela bih da me ne ignoriraš. Voljela bih da učiniš sve da me ne rasplačeš. Voljela bih da dođeš po mene i u 11 navečer jer više nismo djeca. Voljela bih toliko toga. Voljela bih da ti vjerujem.
Jer uvijek si tamo gdje želiš biti. I s kim želiš biti.
bomba-estrogena @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare

Osim rolete, jučer mi je vešmašina poplavila kuponu i hodnik ispred kupone i ko za peh u tom trenu je izgorjela i žarulja u kupaoni. Jebenica. Mislite da se danas smijem? Da, pa naravno. Pa krenulo mi je, samo u krivom smjeru. Sanderovom, ne? Pa idemo dalje. Gdje god krenem, nekaj ode k vragu. Zovem za nalaz - nije gotov. Bude sutra. Zovem hotel, treći put ovaj tjedan da mi pošalju potvrdu rezervacije. Budu. Jebemti...
Nadate se da sam bolje. Ma, budem. Ne znam točno kad, ali budem. Vrlo precizan odgovor. Budem. Poslije, navečer, sutra, prekosutra. Jednog trena u futuru. Mrzim, mrzim, mrzim ne znati kad.
Imam faking želju obući svoje roze polutange s tigrastim vezicama, mrežaste čarape, minjak, špičoke i crveni kaputić. Izdepilirat sve što se izdepilirat da. Namazat se baby uljem. Staviti onu Lorealovu arhitektonsku maskaru u dva sloja, podeblji premaz sjajila, parfem na sva strateška mjesta. Popeglat kosu, stavit preskupu ogrlicu. Izaći, smješkati se, uvuć se njemu u krevet i životinjski se pojebat.
Imam faking želju osjećat se sexy umjesto plazit po podu i sakupljat vodu u lavore. Možda bih i nekom bila sexy naprčena i mokra... Možda.
Fali mi ona moja ljetna verzija. Vesela, prpošna, neobuzdana, slobodna. Fali mi topli asfalt pod tabanima. Pogled kroz sunčane naočale. Miris kreme od kokosa. Vruče hlačice. Pogled u zelenilo. Striptiz jednom rukom u dvije sekunde.
Sad mi treba pol vure da se skinem, otkopčam, odvežem. Prije sexa se izmorim.
Imam ideju. Leći ću se pod UV lampu od kornjača i malo apsorbirat D vitamin. Možda pomogne. Primam i pametnije savjete. Mašti na volju. Spojite seksipil bez sexa i dobro raspoloženje bez sunca. Spojite i HDZ s HSS-om. Nespojivo, ha? Kad ne ide, ne i de.
bomba-estrogena @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007

Kak sad stvari stoje, doći ću doma u četvrtak navečer pa bumo se ljubili za vikend. Molim te nemoj se plakati i nemoj biti tužna. Bit ćemo zajedno cijeli život.
Rupe u komunikacijskom sustavu. Raspekmezila sam se na poruku prije Sad bih se ljubio s tobom. Jako mi fališ. I ne zaboravi da te volim. Živci su mi u komi. Zbog ginekologa, iščekivanja nalaza HPV-a, posla, kumstva, zajedničkog života, mogućih nevjera i analiziranja života, prijateljstva, veze. Sad bih ja rekla nekome Nabaci najveći smajlić i njime prkosi svakoj nevolji u životu! Probah tu šprehu iskoristiti za dobro jutro. Pogledah kroz prozor, sunce mi ozari lice i bum! Pukla mi roleta! Sunca danas baš i ne bum gledala. Ok, smijem se opet na silu jer se nisam ni naspavala. Ljuta sam na sebe što sam se navikla na njegov krevet i u svome se budim svaka dva sata. Pa opet mislim, mozgam. U noći se svi problemi čine težim i javljaju se strahovi za koje nisam ni znala. Paranoična sam. I dobivam napade panike. Sjetih se svih noći koje sam probdjela zbog njega. Da barem dobiješ neku zahvalnicu. Nešto. Napisano i potpisano. Fala, nisi trebala. Pa se vrtim, okrećem, šetam po kući...
Sad mi je uletio stari u sobu sa suzama u očima. Ako ja umrem, nemojte mi na sprovodu puštati tužne pjesme. - Zurim u njega ko budala svojim famoznim Nevjerni Toma pogledom. - A zakaj bi ti umro? Samo da još o tome počnem razmišljati. Nek poživi još 4 godine. Toliko trebaš plaćati posmrtnu pripomoć da ti je pogreb za badava. Jebote, stari, razmišljam o roleti! O malo sunčeka u mojim mislima. Đizs.
Čitat ću Njegovu poruku cijeli dan. Ponavljat. Uvjeravati se. Učiti napamet. Prihvaćati. Shvaćati. Ponavljanje je majka znanja. Ponavljam: On me voli. On me voli. On me voli. Luđakinjo luda! Smajl. Blentavi. Glupavi. Ajde! Autoironija je magičan lijek. Smiješ se samom sebi! Blago budalama.

Kad odrastem, želim biti budala! Barem veća nego što jesam. Ako je to ikako moguće. Vjerujem u evoluciju.
bomba-estrogena @ 11:14 |Komentiraj | Komentari: 59 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007

                             

Priznajem, ne znam si pomoći. Ubijaju me misli. Njihov intenzitet me umara. Sva pitanja u glavi. Sve obaveze. Sve mi se skupilo. Cendrava sam. Plakala bih najradije, a ne mogu. Samo tupi pritisak u glavi. Atmosfera doma. I nakupilo se posla, moram ga što prije završiti, pitanja vezana uz Njega, moje sumnje koje se pojavljuju svako malo. Muči me to što mi se to nikad prije nije događalo, ni sa kim. Vjerovala sam. Ovo me izluđuje. Upravo sam jednoj blogerici ostavila komentar da bih najradije za svaki odgovor na svoje pitanje tražila štambilj javnog bilježnika. Da znam da je toj temi kraj, da smo je završili, da se ne ponavlja.
Teško mi je njemu objasniti stvari kakva sam, kako funkcioniram, kako sam do sad funkcionirala. Ponavljam da u svojoj vezi ne želim tajne, skrivanja. Želim otvorena pitanja, želim iskrene odgovore, ma kakvi bili. Uvijek sam lakše podnosila istinu. Ne laži koje su se vukle i postajale sve teže i teže.  Ne privlači mene mistika i tajanstvenost posebno u vezi koja vodi k braku. Ne jebem ja te šeme. Hoću crno na bijelo, sve. Tako funkcioniram. Možda sam perfekcionist u odnosima, ali koliko dajem - želim nazad.
I daje mi odgovore, ali kao da nisu dovoljni. Nikad nisu dovoljni. Želim mu vjerovati, a ne znam kako. I ne znam zašto se baš sada, baš u ovoj vezi sve negativno u meni probudilo. Želim graditi povjerenje, a ne znam sagraditi temelje u sebi. Ne osjećam povjerenje. Kao da u meni ne postoji.
Muči me taj put u Amsterdam. Možda sam preuzbuđena jer konačno idemo negdje sami dulje od dva dana. Muči me zajednički život. Muči me to jebeno kumstvo što ništa ne znam, što ne osjećam ništa, što iskreno i nemam kumu. Nije to to što želim u životu. Znam što želim, znam što sam htjela, koga sam htjela i sve je otišlo k vragu. Ne osjećam onu bliskost. Već je dugo nisam osjetila. Sumnjam u sve ljude oko sebe. U njihove interese.
Danas se jebeno osjećam samom jer uz sve ljude oko sebe, ni sa kim od njih ne bih htjela podijeliti ovo u sebi. Ionako imaju svoje probleme.
Preosjetljiva sam i očito mi treba poseban tretman od ljudi koje volim, od Njega, a ne znam ga naučiti tome.
bomba-estrogena @ 13:31 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 26, 2007


Kad bi i htio, nemaš mi što zamjeriti. Ti si tamo, a ja sam tu. Tamo si gdje želiš biti. Što ja želim? Ovo je samo preventiva. Zagrljaj nasuprot slikama u nizu što me gone noćima. Radim zlato, ne jebem se. Za sve se uvijek nađe vrijeme. Posebno za ono koje za mene neće postajati. U radnoj večeri. Možda pred jutro.Dok te sanjam. Dok te čekam. Nazivaš li me ljubavlju u mislima ili sam nestala kao i vrijeme u toj noći?  Nije tu, ne zna, neće ni saznati. Okrenuti ćeš glavu i zaspati. Tek preventive radi, obući ću svoj najljepši osmjeh skrivajući sumnje, tražit ću zagrljaj. Utočište od tvog izgubljenog vremena. Tražit ću Ga zagrljaj, privid ljubavi, sa suzom u očima. Jer si ti tamo gdje želiš biti, a ja tamo gdje moram.

Muče me pitanja u glavi.

Muči me borba za koju sam bila sposobna. Ali ne i on. Muči me da li bi bili zajedno da sam odustala. Grozna mi je pomisao da sam ga na nešto prisilila. Da smo tu gdje jesmo zbog mene. Fali mi ta borba. Fali mi taj dokaz. Zato što znam što se u čovjeku prolomi kad gubi. Znam tren kad u čovjeku sve što je bilo nestaje, kad se rađaju novi osjećaji, novi stavovi. Kad čovjek svakim svojim padom odrasta, sazrijeva.

                          

Zašto sam toliko sigurna u sebe i toliko malo u njega? Zašto mu malo vjerujem, malo ne?

Sebe dajem kao s bar kodom. Imam garanciju, znam koliko vrijedim, koliko sam spremna dati. Zašto nemam i ne mogu naći tu garanciju u njemu?


Ubijaju me tajne. Mrzim tajne. Tajne nastaju iz laži. Mrzim prešućivanja. Mrzim šaputanja. Zatvaranje vrata kod telefonskih poziva. Tajne dogovore iza leđa. Zakulisne igre. Mrzim patvornost i nepravdu.

Ima li toliko poštovanja prema meni da toga svega u životu ne bude?

Svakim otkrivenim djelom sebe, meni je bliži. Svakom manom, felerom, sranjem je prisniji, ako mi sam otkrije. Bojim se da ne živim u iluzijama savršenstva, zbog tajni. Nisi ti dobar samo zato što ja ne znam. Ni vjeran, ako se nije saznalo.

Bojim se da se previše otkrivam. Da o meni sve zna. Jednostavna sam u ljubavi. Samo volim. I ja sam uvijek tamo gdje želim biti i borim se za to. Htjela bih to nazad. Koji put bih na sve svoje postove htjela čuti i drugu stranu priče. Ova je samo moja.



Make them laugh, it comes so easy
When you get to the part
Where you're breaking my heart
Hide behind your smile, all the world loves a clown
... Just make 'em smile the whole world loves a clown ...
Wish you well, I cannot stay
You deserve an award for the role that you played
No more masquerade, you're one lonely star
One lonely star and you don't know who you are


 

Take A Bow, Madonna

bomba-estrogena @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2007

Postoje ljudi gladni pažnje. Muškarci svojim kreštavim glasom i pokretima pauna koji se šepuri i žene svojim dekolteom koji može biti sasvim neukusan s vrlo ružnim grudima i iritantnim smijehom. Mislite da ne postoje ružne grudi? O da, postoje. Kao što postoje i nakaradni kurci. Postoje, postoje...
Postoje i oni perfidni, lukavi muškarci. Postoje i takve žene koje bi raširile noge za 50-ak kuna samo da ne moraju platiti sendvič u McDonaldsu. Jer dama sama ne plaća. Samo zbog sms-a za laku noć. Mali znak pažnje za veliki danak u vaginalnom iscjetku. I ona mu je baš napeta. Yea right. Baš si mu napeta. Jesi, da, jer je našao budalu koja mu daje za sendvič i glupo cerekanje njegovim sexualnim umijećima. Da, postoje. I najbolje je kad takvi završe zajedno jer tko će kome...  
Ograničavam se riječima jer je danas ipak predizborna šutnja pa bih se mogla naći kako ih, neke žene, naravno, uspoređujem s politikom jer, ipak, politika je kurva. Ako ne sama stranka, barem neki član jer u svakom žitu ima kukolja.
Iz nekih razloga ne bih mogla biti političarka. Ne zbog svog dekoltea jer bih njime uzrokovala masovnu histeriju, nego zbog starih, ružnih, smrdljivih fosila koji bazde po gemištu i sline ti u pak! Ulizuju se, pokušavaju ga smekšati, da lakše uđe, da klizne samo... A ne dam. Nisam ti ja neka ženska. U moj pak ide ono što si sama stavim, ne što mi se nudi. Pa ispadaš hladna, umišljena kučka koja je samo došla podržat Radićeve ideale. A politka me u životu uvijek pratila u stopu. Deda je bio komunist. Čovjek je ipak zoon politikon. Ako je karakter i ima svoje mišljenje. Kakvo, takvo. Svoje.
Nakon političke snošljivosti da ljudi imaju svoje razloge i porive zašto pripadaju nekoj stranci i zašto slijede određene ideale, odlučih provesti noć s muškarcem s kojim dijelim troškove za sendvič i koji šalje sms-ove za laku noć iz puke ljubavi svojoj Dragoj. I koji moj šupčić savlada samo jednostavnom rečenicom Hoćeš li mi, ljubavi, izvaditi čarape iz vešmašine?  I stisnuh si svoje toplo dupe prostituirano od tuđih pogleda, uz njega, za badava. I baš mi je super jer čovjek je i homo erectus u određenim slučajevima. Ni u krevetu, ni u politici nisi zanimljiv s glavom u pijesku. Nažalost, Viagra ne podiže IQ, još manje moral.
Željna ljubavi i pažnje, povjerenja i razumjevanja, dajem pičke koliko primam kurca. Mi živimo u simbiozi. Ne u zavisnosti. Za bolje sutra, ja ću izaći na izbore.
bomba-estrogena @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

Ježim se od riječi kvadrati. Sad me već polako pere napetost čim razmišljam o budućnosti. On razmišlja o kvadratima za garažu, ja sam još u tanjurima. Glava mi je puna ideja. Moja J. i njen Dragi kupuju stan. Znaju moji za jedan, opet se moram raspitivati o kvadratima. Cijeli dan mi zvrca mobitel kao da prodajem nekretnine. Moja R. i njen Famozni Muž za nekoliko mjeseci dobivaju prinovu i moraju pregraditi sobu za nekoliko kvadrata.  Dobro da nisam pitala hotel u kojem smo rezervirali smještaj koliko će naša soba imati kvadrata?
Rezervirala sam si i grobno mjesto. Kvadratura po standardu. Da, da. Od jučer plaćam i posmrtnu pripomoć. I lijes dobivam, izbor više vrsta. Nadam se da će djeca imati ukusa na mamu pa me pokopati u nekom fensi lijesu. Imam i urnu, poželim li se spalit. I svećenika, čak i šlapice. Dakle, moja smrt bu im zabadava.
I životno osiguranje. I to mi treba.
I danas idem na party HSS-a. Radi budućnosti, of kors. Možda Samobor jednom postane Amsterdam u malom. Možda. Bar da imamo više tulipana u gradu. I da moja djeca smiju zapalit đoju na njegovom svakom kvadratu. Znam, sanjam, ali bar imam planove.
bomba-estrogena @ 15:58 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007

Test na HPV sam obavila, čekam nalaze 10 dana. Stalno sam u nekom iščekivanju. Krajem mjeseca znam sve konačno. Ginekolog će mi postati najbolji prijatelj koliko se družimo. Da se popenjem? - Di? Na Velebit ideš? - Na stol sam mislila prvo. Za ovo nemam opremu. - Ajde ljepotice, digni noge u zrak kak Bog zapoveda. - Mislim da se Bogu ne bih sviđala s nogama u zraku. - A kaj on zna.
Prošli tjedan sam se cijepila protiv gripe. Nadobudno sam Dragom dopuštala da pljucka i kašljuca po meni i eto ti ga sad na. Curi mi nos, neka smješna temperatura me pere i kišem svako malo. U glavi mi je neko čudno stanje i nadam se da me danas neće primiti pranje prozora kako to obično biva kad sam pod temperaturom. Ma, baš ga sad gledam, flekav je od prošli put. Hm... I lijep je dan. Mogla bi se primiti pranja. Počelo je već vidim. Bulaznim.
Sad će on mene njegovati i kuhati mi čaj od mente. Pravit ću se bolesnija nego što jesam. Kao on. Kukati, cviliti, cendrati. Jedva čekam! Sad ćeš vidjeti vraga! Već mašem svojim nevidljivim repićem i aureola mi lagano crveni. Reći ćemo od srama, da ne bi netko rekao da sam Nečastiva.
A onda bi me mogao malo ugrijati i izmjeriti mi temperaturu. Željno iščekujem njegov toplomjer.  A onda ćemo ga malo protresti i staviti ponovno. Da se digne opet. Živa naravno. Nisam se sexala od prošlog tjedna. Ma od nedjelje, zapravo, ali to spada u prošli tjedan. Bit će da sam se zato razboljela. A mogla bih se i sama malo zaliječiti...
bomba-estrogena @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 59 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007

Baš sam coprnjača. Sunčeko je vani.  Živnuh ko vrapčić. Od jutra. Ma još od sinoć. Samo ne cvrkućem. Poskakujem u mislima ko Ally McBeal. Dragi puko skroz na skroz. Najozbiljnije. Između 5 i 8 uspio se nalit i napušit, a onda su on i njegov prijatelj čiji su ročkas slavili došli po mene. Prijatelj tjedan dana unaprijed slavi rođendan, svaki dan, 30-ti. Ostali mi solo u autu jer ovaj otišao po curu... Znaš kaj se desilo? - A-a. - Vozimo se **** i ja gradom i stanemo, pogledamo kroz prozor, a ono reklama za ******, salu za svadbene svečanosti. Mi smo neki dan o tome pričali pa si ti rekla da ti je ta lijepa. Ha, koja slučajnost? Reko sam mu odmah da je to znak. - Da? Da se moraš ženit? - Ma, zašto si takva? Pohvalio sam te danas. - Da? Kaj si mu rekao? - Da ću te ženit. Da si ti žena za mene. Da si mi dobra, da si uvijek uz mene i da osjećam da je to to. - Sad to govoriš zato kaj si pijan. - Pa stalno ti govorim... Moram nekaj napravit kroz godinu dana.
Otišli svi na večericu. Gleda me mazno. Opet ima one slow motion pokrete zombija iz nijemih filmova. Smješko moj. Mazi me pod stolom, grize. Poslije klope, opet odemo u vožnju na pljugu. Krenemo u pravcu sale pa okret da je i prijateljeva cura vidi.
Dođemo doma. Stisne me uz radijator. Kak si ti meni dobra. Kak ja tebe volim. - I ja tebe ljubavi, najviše na svijetu. - Znaš, ja ću te ženit! Otrgnem se iz zagrljaja i krenem prema kupaoni. - Nadam se da buš jednom po tom pitanju bil i romantičan. - Kam sad ideš? Nikad mi ne dopustiš da ti nekaj velim do kraja! - Buš, kad ne buš pijan. - Kakva si ti to ženska...
Zaspali zagrljeni. Sanjala Štrumfiće. Probudili se oko tri i prepričala mu san. Nebitno, al ajd... Sanjala teoriju zakaj mi više ne vidimo Štrumfiće. Jer ih je Gargamel začarao i pretvorio u krijesnice. Aha. Sad znate ako Vas djeca pitaju zakaj više nisu u gljivama.
Ujutro mi je s posla napisao : Dobro jutro Štrumfetice. Tak te jako volim da to nije normalno. Baš si mi lijepa i dobra. Ti si Superštrumfetica.
Nadam se da ga idući put neću prekinuti u njegovim izjavama. Držat ću svoj pogani, predugi jezik za zubima, samo da bih poslije mogla pjevati ti Dam, ti Dam ti Dam. 

                             
bomba-estrogena @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 65 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007

                            
 
Moja se raspoloženja razlijevaju u bojama. Sivo. Hladno. Sirovo. Prazno. I vrijeme i prostor gube se u statici zime. I ja sam statična. Bez inspiracije. Bez motivacije. Pogled na brda u meni ne budi radost više, samo želju za hibernacijom. Mukom. Tišinom. Željom da dan zamijeni noć pa noć dan i dan opet još dulju noć. Sve do proljeća kad će mi srce brže zakucati, kad će mi se osjeti rascvjetati kao pupovi jorgovana i kad ću skinuti sa sebe najomražniji odjevni predmet - vražju potkošulju. Još nekoliko mjeseci. Još jedna zima. Još jedno proljeće. I još jedna godina.
Ne volim zimu. Da li sam to već spomenula? Jesam. Nekoliko puta. Umara me. Osjećam da starim. Ne osjećam se dobro. Ne izgledam dobro. U okovima sam pod tonama odjeće. Zurim u nebo očekujući svoju dozu D vitamina, svoju dozu veselja.
I sad je guram u hlače. Potkošulju naravno. Izbušila sam mikrofibru noktima. Zapinju mi nokti za najlonke koje god debljine bile. I skliže mi se pa preletim par metara. Frizura mi promjeni smjer. Lice sjaj na krivim mjestima. I ruke ohrapave jer zaboravih rukavice. Kapu imam i izgledam ko šegrt Hlapić. Ili gljivuš po Dragom. Uglavnom, postala sam zimska spodoba. Ne ona iz Narnije, tamo je lijepi ambijent. Spodoba iz Samoborskog gorja. Da li se netko želi družiti sa mnom?
bomba-estrogena @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 64 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007

Osjećam se zločesto. Činilo mi se da nesvjesno neke radnje ponavljam, ali uviđam da svjesno zaboravljam napraviti drugačije. Ne da mi se. Nemam volje. Ni snage. Kao da se borim s vjetrenjačama nečijeg karaktera, nečijih planova i pogleda na svijet. Kao da ću išta svojim riječima promijeniti. Neću. Samo ću Je povrijediti time. Pokušala sam i osjećaj pokušaja samo zamijeni osjećaj popišanosti.
Teška sam. Znam. Očito. Teško me pratiti. Uvijek imam jasno zacrtane ciljeve, planove, čvrste misli i odluke. Moji osjećaji su jasni. Ja sam clear i iako povremeno shvaćam da ljudi nisu kao ja, povremeno te iste ljude ne mogu shvatiti ma koliko se trudila. Ne nalazimo se na istom peronu niti ćemo krenuti istim vlakom. Ja razumijem različitosti, ali ne razumijem ljude koji svjesno kreću krivim putem. Imaju čak i opravdanja za to. Možda sam sebična samo jer taj put nije i moj put.
A vlak vozi. U oba smjera. Vraća se na iste perone. Kupi nove ljude. Oni stari ostaju u vremenu. U sjećanju. U nadi da sve bude kao prije...
Zurim kroz prozor. Odsutno. Tražeći Nju. Čekajući Nju. Zvuk šina pri ubrzanju mi zatupljuje čula. Ne znam. A mrzim nešto ne - znati.
Pitala sam Dragog u subotu Ti znaš tko ti bude kum kad ćeš se ženiti? - Da, pa valjda ****. - Aha. Ja nisam ništa rekla. Ja ne znam.
Isti prozor. Sve se kreće. I drveća, i šume. Ljudi nestaju s vidika. Boje se mješaju kao na Monetovim slikama. Ja sam ta koja stoji, iluzija. Stojim, čekajući Nju. 

                                  
bomba-estrogena @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 52 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007

Sad sam ponovno dva tjedna u iščekivanju nalaza. Nakon ture lijekova, nadam se da bude ovaj papa test bez CIN-a. Naručila sam se drugi tjedan za test na HPV jer želim biti sigurna 100 %. Ili je ili nije. Sad bi se moj Dragi nasmijao rečenici Mrzim nešto ne znati. (Ne znati u ovom slučaju izgovaram zasebno ne-znati, tonom Mrguda iz Štrumfova). Često rabim tu rečenicu kad njega propitujem ko žandar: Gdje, s kim, zašto, kako, koliko... Temelj veze je i komunikacija, zar ne, a ja se trudim da uvijek imamo o čemu razgovarati.
Njega je primila temperatura, kašlje, kiše, curi mu nos, zima mu je. Muškim rječnikom On umire. Muškarci zaista znaju cendrati oko obične prehlade. Sjetim se dragog tate od moje S. On tjedan dana unaprijed zna kad će biti bolestan. Gotovo datumski pa se kljuka vitaminima i lijekovima. Pa kihne na silu tek da dokaže teoriju. I on umire, unaprijed.
Kupila sam mu voće sinoć. Možda sam trebala i cvijeće pa mu kleknuti uz postelju. Pa ga staviti u vazu i držati za rukicu Sve će biti u redu ljubavi. Onako teatralno, filmski, hitnoslužbofski da paše uz scenarij. Ali nisam. Bilo bi to previše za ovaj tjedan. Napravih mu kolač neki dan. Zbog kolača sam imala i dodatni poslić sinoć. Posaugat sobu jer je mačka kolač razmrvila po sobi. I sad ti reci nekaj mački. I bi možda, ali je jadnica, jebiga, gluha pa uzalud deračine i psovki.  Ali zato on psuje sve u 16 jer je izgubio život u igrici. Za to nije bolestan. Joj, kak si ti meni ljubavi dobra. Pa ti si cijelu sobu posisala. Osmjehnuh se osmjehom Mona Lise i jebem mu sve po spisku u mislima. Ti si meni prava ženica! I voće si mi kupila. Aha. Baš te jako volim. Kipim, pizdim, ludim, bijesnim. Legne se u krevet i drhti Zima, zima, zima. Razmišljam o nekoj efikasnoj metodi kako bi se prestao žaliti. Valjkom po glavi? Ne. To je okrutno. Oleander? Ne. Nije sezona. Sex? Teško u ovom slučaju. Pljuga? Toooooo!!!Zaspao je kroz 15-ak minuta. Mir. Tišina. Ljubav.

                            
Danas je on meni bio dobar. Jako dobar. Napravio mi je hot-dog za doručak i skuhao kavicu. Lepo moje jedino. A onda smo opet prešli u stadij mačke i miša jer sam mu ja strgala mobitel. Kako? Nazvala sam ga i onda mu je mobitel ispao iz ruke. Uz sve svoje kvalitete, imam i telekinetičke sposobnosti. Stvarno, ljubavi, gdje ćeš naći bolju ženicu od mene?
bomba-estrogena @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 93 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007

                                           

Danas ću Dragom odnijeti dvije kuhače. Od
HSS-a. I upaljač. Od HSS-a. Zeleni je upravo kao i naša ljubav prema draču. Volim seljake. I oranice, i njive, travicu i ovčice. Samo im fali poticaja. Znam ja čime bi još privukli glasače. Kad bi uz paradajzek i tikvice u svome vrtu mogla zasijati još jednu biljku, a da me susjed ne tuži. I vjerujem da bi cijela nacija bila mirnija i veselija. Mislim globalno. Mrzim mrgude.
Da me se pita, a ne pita me se, nikad, bila bih sad negdje na Žumberku, u kućici sa strujom i toplom vodom, kaminom, mobitelom za nuždu, bez telefona i interneta. Barem tjedan dana mira od svega. Ljudi, obaveza, posla, budilice, tuđih problema. Samo on i ja. Negdje na nekom proplanku. S kozama. Imala bih jarca i zvao bi se Florijan. Bilo bi ljeto. Bosa bih trčala i puhala maslačke. Sjela na panj i pušila pljugicu.
U drugoj soluciji, bili bi na nekom otočiću bez puno ljudi. Imali bi svoju malu barku i u suton otišli 50-ak metara od obale. Tek da ne čujemo ljudski glas. Samo galebe i pljusak valova. Romantika i smiraj. Lovili bi lignje. On i ja. I pušili bi... pljugicu. Baš kao prošle godine u ovo vrijeme. Možda bih ulovila više od jedne u par dana. A i na nju sam bila ponosna i s guštom je pojela.
Sad sam se zanijela. Sva sam u bojama. Opet. To je moj doživljaj izbora. I opet volim zeleno i našla sam si stranku s kojom se eto, barem, djelomično slažem. Svako zlo za neko dobro, a vrag je uvijek u politici. Ja sam predugo eskivirala.
VJERA U BOGA (?) I SELJAČKA SLOGA !
bomba-estrogena @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2007

Zurim kroz prozor. Uvukla bih se u krevetac i gledala jesenju monotoniju kroz prozor. Sivilo koje se rastapa po već trulom lišću svakom kapljicom kiše. Uvukla mu guzicu u krilo, namještala se, nataknula se... Prognozirali su i snijeg. Aha, onu dekoraciju koju bih naručila samo za Božić. Za ljepotu se trpi, jelda? I da se bude viđen. To je dakle razlog zašto ljudi trpe smrznute noge na polnočki. Ja cupkam, psujem, zurim u ornamente po zidovima i slušam babu koja skviči i misli da je Mariah Carey. Pa me primi smjeh. Pa me počne svrbit taban i udaram ko kopitar po tuđoj klupi. Pa tu i tamo okrenem očima. Počne mi curit nos i kopam po torbici olfo tražeći maramice, a zapravo tipkam po mobitelu i odgovaram na čestitke. Pa opet opsujem jebenu mrežu jer ne mogu poslati sms. Oho, amen je blizu. Ma jebite se svi, idem van!
Neozbiljna sam. Poprilično. Krenut ću u crkvu kad će svaka imat šank, wc i podno grijanje. I više konobara. Ovaj jedan je niš koristi. Sve popije sam. I još mu moraš dati tringlt za performans sažaljenja. Trudio se čovjek, jebiga. Konobari bi imali one halje. Možda samo gornji sloj. Baš su mi sexy. Inače se ne palim na uslužne djelatnosti. Iz osobnih razloga. Amen.
Daj zamisli popa koji mješa koktel. Ajoj! Nisam se napušila. Još.
Na čemu ću ja morat biti kad ću se udavati. U crkvi, naravno. Moram. Jebiga. Mom Dragom je mama pobožna, a moj stari pije s popom pa opet moram. Sad već drugim. Onaj prvi je premješten u neku siromašniju župu oko Siska jer je ovdje puno trošio. A imao je i prilično zanimljiv odnos s vjernicama. Mojoj frendici je uoči udaje rekao da se ona sada udu - daje! Za ovog sumnjaju da je peder. Samo ne znam kako onda lokalne narikuše znaju da pop ima jedno jaje. Bitno da vezu imam. S oba ili jednim jajcem.
Zamišljam si sebe u crvenoj vjenčanici... Uf... Još mi samo bič fali. A vragolastim smješkom ću se ionako smijati. Sad si najebal! Amen.

                                                
bomba-estrogena @ 11:37 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007

Jučer se vidjeh s frendom za kojeg sumnjam ga je gej. Baš sumnjam. Nikad nisam na čisto s njim. Znamo se 15-ak godina, zajedno smo išli u osnovnu školu, nastavili druženje sve do sad. Malo je ljudi na koje mogu računati, uvijek. On je jedan od nekolicinu koje mogu na 10 prstiju prebrojati. I stvarno ne bih imala ništa protiv da mi prizna da je gej, jer nemam predrasuda što se tiče homoseksualizma. Meni je to normalno. Nije mi normalno kad popovi pipaju malu djecu, čobani karaju ovce i silovanje. To mi nije normalno. Ono što radi dvoje ljudi, dobrovoljno, meni je normalno.
On nikada nije imao dulje veze. Sad se pokušavam sjetiti imena neke njegove cure i ne ide mi. Ili nijedna nije trajala ili nije postojala uopče. Kontradiktornosti vezanih uz njegove odnose sa ženskim spolom je masu. Jedna je njega ostavila jer je nakon nekoliko mjeseci veze nije htio pojebat, drugu je on ostavio iz nepoznatih rezloga. Mislim da je došlo vrijeme za jebačinu pa je eto nije baš toliko volio. Na stranu muška sujeta i izmišljanje razloga zašto neka žena nije za muškarca - njemu ni jedna žena nije bila za njega. Možda zato što nije bila muško.
Zgodan je dečko. Stvarno. Ima prekrasan osmjeh. Uvijek je popeglan, obrijan, namirišan, ali gledajući ga ne nalazim u njemu ništa privlačno. Kažu da je osobina muškarca da svaku ženu koju vidi mislima skida i pokušava pojebat. Možda sam ja sad malo muškobanjasta ili vučem na bi, ali ja svaku osobu mušku/žensku skidam, škicnem među noge, percipiram. A jebat ga, takva sam. Prije nekih dva mjeseca vidjela sam tuđu pičku. Iz bliza! Đizs! Bila sam joj licem udaljena nekih 10-ak centimetara i da ne bi bilo zabune - nismo se igrale, sam se jadna nije mogla sama obući od pijanstva. No, kaj sam štela reć? Osim da sam vidjela pičku koja je ličila na moju. Nemreš vjerovat! Mislila sam da su pičke različite. Kaj jesu? Ova je bila obrijana. Ko moja. Dobra je bila. Još sam pod dojmom... Žene su ženstvene. Muškarci su muževni. No kad se osobine pomješaju, dobivam aseksualnu osobu koju ne mogu zamisliti da među nogama ima pičku ili joj visi kurac. To ne postoji.
Ma bila bih najsretnija da prizna da voli pimpeke pa da možemo razmjenivati iskustva. Ovako, sam pucam u prazno, čorke, pička, kurac, šupak, pička, kurac, šupak i nikad na zelenu granu.

Pusa za dizajn mom Anđelu. Osjećam se liberated.

bomba-estrogena @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007

Šetajući jučer našim malim gradom, prošli smo pored nasmiješenog dedeka koji je u rukama visoko držao kestene. Okrenuli smo se jedno prema drugome, primjetili smo istu stvar. Baš mi je super vidjeti ovakve sretne starčeke. - Da, i meni. - Ne, one namrgođene. Pogledaj kako se on tome veseli! Ko zna, možda je svojoj ženi kupio, zato je tako sretan. Ja bih htio biti u tebe tako zaljubljen i u starosti. 

                                       
Svoje ozareno lice neću niti opisivati.
Šetajući Vugrinščakom, zamišljala sam kako ćemo se kroz koju godinu ovim putem šetati s djecom, kako ću ja trčati za njima, a on im držati prodike. Kako ću im pokušati odgovoriti na sva pametna pitanja. Ja ću pokušati, a on će im razviti teoriju o pomoru riba u Gradni... Zamišljala, smiješeći se blentavo. Zaljubljeno. I što dalje vrijeme ide, sretnija sam i ispunjenija jer sve te zamisli i snovi postaju bliži. Još malo i realni.
U šali sam rekla da ja ko miraz u brak nosim nagradu blogera, set čaša od Orangine koje sam dobila sakupljajući čepove i sličice Životinjskog carstva. Gledali smo tanjure u Mercatoru. Kupovali bi i dječje enciklopedije.
Pali su i neki konkretniji planovi.
Skuhao mi štrukle. Opet. Proveli smo dan u krevetu. Opet. Nazdravljali smo pivicom, za nas i tanjure planirajući neke buduće dane. Probudio me u noći. Razmišljao je o nama, još. Pokazao mi je koliko razmišlja. Mmmmm... I ja još razmišljam. Kao i o njegovom kašnjenju na posao. Mmmmm...
bomba-estrogena @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 98 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007

Sinoć sam pomagala Dragom u jednom posliću. Pomaganje u biti znači da mi je on šef. Slušam ga ko Boga onda, ali da to traje dulje od par sati, otrovala bih ga oleanderom u govedskoj juhi. Ne bi se ni snašao. Ali novčića nikad na odmet. Dio je završio u zalihi THC-a za slijedećih tjedan, dva, a dio je sa funtama i eurima u kasici školjki, onom jeftinom poklonu neke prijateljice jerbo sam si s bankama na bog mater.  
Popisala sam nužne troškove ovaj mjesec kao što su nove leće, novi nokti i tekući računi, nešto za đeparac, a ostatak na stranu. Kad se nečeg primim, onda se toga držim ko pijan plota. Ostala sam zatečena spoznavši da nam večina plaće odlazi na pizdarije koje potrošimo za večernje druženje. Svaki drugi dan u dućkasu ostavimo minimalno 50-ak kuna za čokoladice, sokiće, čipse (da, naravno, najskuplje, Pringlese), parfimirane vodice... Ili smo baš jako gladni i ne da nam se kuhat, kao ovaj mjesec nekoliko puta pa se počastimo kineskim restoranom i večerom od 200-tinjak kuna. Da ne kažem da smo prisilno trebali i kupovati kondome od kojih sam, jes of kors, uspjela naći neke za 30-ak kuna.
Sad nastupa štednja. Njega bi trebalo još malo zašarafit jer je gori u trošenju od mene. Kad mi treba, veli on zureći u majce na e-bayu ko ja u katalog od Avona. Kupio mi je neke fensi tangice. Danas je vatreno krštenje. Konačno se možemo jebat bez kondoma. Sad ćemo i na sexu uštediti.
bomba-estrogena @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 48 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007

Vrijeme ću danas okriviti za svoje stanje. I niski tlak. Mogu i virozu koja hara, a ja joj se odupirem litrama cedevite. I neofenom. Nemam problema s glavoboljom, ali danas osjećam svaki korak u zatiljku. I danas sam kratka s živcima. Živcira me mobitel i skršila bih ga u zid, ali to si trenutno ne mogu priuštiti jer štedim za Amsterdam. Živciraju me poruke, pozivi, puna memorija, prazna baterija. Živcira me strujanje vode u terariju. I apetit kojeg nemam. Živcira me napuknut gel na noktu i djelatnice na šalteru RBA. Koja je mogućnost da u istom danu naletiš na tri službenice koje ne znaju napraviti običnu transakciju? Mala bat jebiga, moja mogućnost. Danas me ne ide. Očito. A kakva transakcija? Da sama sebi uplatim plaću...
Živcira me i DM u King Crossu i to što nemam vražji sitniš da si kolica uzmem. Pa neću kolica ukrast! Ne mogu razmjenit 10 kn jer me djelatnica na blagajni ne doživljava. Pa di će mene doživjet uz Renatu Sopek i njenog cucka? Pol stvari sam zaboravila jer mi se nije dalo držat ih u rukama. Maznut ću im kolica drugi put. Maznut ću ih, majke mi. I doći ću s cuckom. Jednom sam maznula šaraf iz željeznarije. Tak, došlo mi je. Imala sam nekih 6 godina i htjela vidjet hoće me skužit. Nije, naravno, tko bi skužio malog anđeleka. Bedak! Inače, stari mi proizvodi vijke... To mi je bilo baš fora. Fora mi je bilo i starog gađat s Pumicama u dućanu. Nisam htjela jebene Pumice nego obične platnene tenisice s palmicama!  Jednom sam razbila prozor na tuđem podrumu. Slučajno. Gađala sam kokoš kamenom. Počinilac se do danas ne zna. J Susjeda Zofka i dan danas misli da je mali Icek razbil prozor. Nije nikad sumnjala u mene jer ja nisam mačkama popila mlijeko iz zdjelice.
Vrana se u meni javlja. I crni vrag. Jesam li ikad priznala svoje grijehe gosponu velečasnom? Jesam, one koje je htio čuti. Tko bi ih se sve sjetio? Ionako sam klečala pred njim licemjerno jer su svi išli na vjeronauk osim mene i jednog Muslića. On je imao bolje opravdanje. Ipak, stari si je bil dobar s popom. Skupa su pili. Dobila sam pričest i firmu. Znam se sad i pomolit kad treba. Na sprovodu i vjenčanju.
Bulaznim. Vidim. Čitam se. Nisam dobro. Još mi treba jedna roza tabletica.
bomba-estrogena @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007

Nekoliko puta godišnje pustit ću svog kanarinca umilnih melodija van iz kaveza. Nekoliko puta, posve namjerno. Da raširi krila, da osjeti poriv. Životinjski, nasilni, neobuzdani. Umiljati kanarinac postaje manipulativna vrana. Kanarinac vidi u bojama. Obožava ljude i u njima traži i nalazi dobrotu. U svakom čovjeku opravdavajući njegova djela. Vrana promatra, promišlja, vrijeđa, ponizuje i tek se nekim graktom javi da zapamtite da je bila ovdje. Samo nekoliko puta godišnje, u mojoj glavi.
Smješak lebdi na licu. Iskren, a ciničan. Jebote, ako mi opet počne pričati o svom autu, upucat ću se, majke mi. No da, eto priča, opet!! Jebemti! Sam se sebi smije, koji brijač. Ok, kad se on nasmije, nasmijat ću se i ja njemu, kad klima i ja ću klimat i govorit i to ti je tak, ah kaj ćeš. Daj curi pljugu! Ne, nemoj joj dat! Jebote još će više pričat. Slina mu se skuplja oko ustiju. Fuj, fuj, fuj, kolko tek slini kad se ljubi. Kaj ona dela s njim? Ajoj. Koji je kurac s njom? Stalno joj je nekaj. Čovječe, daaaaaaaj. Da izvadim mobitel? Tek onako, da se isključim samo na sekundu? Daj mi pljugu!!! Daj mi plz, sam da mi nije dosadno, daaaaj. Ok, tu je, uvijek dobijem ove jebene okrajke. Mrzim te male. Mrzim male stvari. Uđe mi u oko, nos.. Jedva čekam da si doma zapušimo u miru. Izvoli ljubavi. Koji je kurac sad njemu? Kad se napuši, izgleda ko slow motion zombi u nijemim filmovima. Smije se bez zvuka. Previja se. Jebote, još će me napast! Ok, smije mi se jako. Dečko mi je smješan! Koji je pa ovaj? Isusa ti, jede ko pelikan. Sam guta, ne žvače! Ka-ta-stro-fa! Stari moj pa nisi doma!
Meškoljim se na stolici. Misli mi lutaju na drugu ekipu. Na curu koja se čudno češlja. Kak se to češljaš jebote? Užas. Mislim da je on s njom radi love. Ma radi čega drugog. Da je voli, otpelal bi je frizeru. Ma ne možeš to voljet! Ziher ju vara s nekom klinkom popeglanom. Idem pišat. Jel me primilo? Ma, malo je, Bogu fala pa i mene jednom. Kaj mu je mrzli wc! Za koji kurac ima radijator u wc-u? Zima mi je za rit. Jao, ak ovaj opet počne o autu, otići ću pješke doma. Sexa mi se. Jako. Idemo doma pliz, pliz, pliz! Zakaj mi je sad u glavi njegov kurac. Marš van, ne vidim niš od njega! Sad bi tvoj kurac ljubavi. Sad! Sad! Sad! Jebalo te sad druženje, oću doma! Drugi put bum bila i tu kanarinac ak me dobro izjebeš. Drugi put, sad bi doma!
Vrana kljuca po mozgu. Vrani se ide doma! Vrani svi smetaju i nitko joj ne odgovara. Vrana je superiorna, umišljena. Vrana bi se vratila u kavezić, vrana bi bila kanarinac u krevetu. I ponovno milozvučno pjevala. Stenjala. Ne puštaj me van!
bomba-estrogena @ 10:12 |Komentiraj | Komentari: 77 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007

Dan ocijenjen odličnim. Skuhala sam nam ručak. I kao dijete koje doma nosi peticu iz matematike, lice mi se ozari nakon njegove pohvale. Obožavam kuhati. Manje za sebe, više za nas. Možda se toliko veselim zajedničkom životu zbog kuhinje. Naše. Zbog kupaone. Naše. Zbog slobode. Moje. On je slobodan, više-manje jer vrijeme provodimo kod njega, ali ne želim ikada biti u suživotu s nekim kome ću morati govoriti vi. To mi nije obitelj, najmanje sloboda. Ne mogu zamisliti savršeno jutro kad bih postavila pitanje njegovoj mami: Kako ste? Hoćete kavu? Jeste se naspavali? Kao da sam turistički djelatnik iz HTV-ove reklame za ovu sezonu. A mogla bih ubaciti i pjesmicu Lijepa naša Hrvatska dok bih se gole guzice prešetavala pored njegovog buraza. Tek da spektakl bude potpun. 

                
Gledali smo malo hotele. Svidio mi se jedan posebno, taj je na brodu. Putujemo autom, a večina hotela u centru grada nema vlastiti parking tako da je taj otpao. Našli smo drugi, nazvan po tulipanima. Pitam se zašto?! Isplanirali financije, kad ćemo, kako ćemo.. Prenoćit ćemo u Njemačkoj kad ćemo dolaziti i odlaziti i plan je djelomično gotov. Još nekoliko sitnica moramo riješiti, raspitati se, istražiti i spremni smo za put.
Pitao me da li sam sretna. Jesam. Zar se to ne vidi? Gdje god išla s tobom, sretna sam.
bomba-estrogena @ 10:55 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007

                

Smijala bih se oko glave sad. Možda bih se i progutala od smješka. Idemo u Amsterdam za Božićne blagdane! Ajoj! Poskakujem na stolcu. I zato kaj mi je rekao da sam njegov glodavac. Ma, kad sam sve pojela sinoć. Čopila me takva glad, za bilo čim! Slatko, slano, kiselo, ljuto, daj kaj imaš! Nisam nikad imao curu koja tolko jede! - Baš fino, to mi je kompliment! Bar sam u nečem posebna!
Baš se veselim. Veseli se i moja nova putovnica u kojoj nemam još ni jedan štambilj. Veseli se i moje nepce finim kolačićima u cofee shopu. I pluća mi se vesele! Veselim se i ovakvim cjenicima!

                 
Veselim se smijanju! Čak se po prvi put veselim i zimi! I jednom posebnom Božiću!
bomba-estrogena @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007


                      

Sretna sam, a premalo je tih slova u još beznačajnijoj riječi i rečenica je nepotpuna za izreći tako velik osjećaj. Doživljaj je veći. I oči mi se cakle kao poslije čaše piva i smješkom tjeram oblake kao poslije dobre pljuge. Misli mi plešu, riječi mi pjevaju, srce poskakuje. Zbog priča o stambenim kvadratima, krovu ili šindri; zbog priča u futuru.


Tu sam gdje jesam, ali živim za sutra.
Sreća će mi biti zlato kad ćemo zajedno birati pločice za kupaonu. Kad ćeš se ti igrati na kompu, a ja se družiti sa svojim blogerima. Trebat će nam dva kompa. Kad ćemo oboje pizditi, ja zbog šlamperaja i razbacanih čarapa, ti zbog toga jer te Švabo ubio u igrici i auto neće zapalit. I da me pljesneš po guzi, a ja ti vratim pusom u vrat. Ti si moje zlato, ljubavi. I srce i duša. Sve. I ja sam tvoja.
Tu sam. Ti si tamo. Sada.
U onom bit ćemo, u onom budemo, jednog dana, nekog sutra, zajedno pod tim istim krovom. Mi. 

To će biti taj dan...

bomba-estrogena @ 16:38 |Komentiraj | Komentari: 67 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2007

                 

Hodajući grobljem u dugom bijelom baloneru i bijelim čizmama kontriram svakoj zlobi i izgubljenim dušama. Zlim, patvornim, lošim, neodlučnim. Ja uvijek znam. Ja ne dvoumim. Ja sam sigurna. Ja sam ja, baš ja. Dragačija. Ničija i svačija. Treptaj svjeća, crvenilo u tami i ljudi koji se peru za posebne prilike. Odlazak doktoru, za Sisvete i Božić. Licemjerni smješak na licu dok gordo hodam promatrajući ljude obučena kao za sinoćnji izlazak. Ne, nisam bila doma. Ne, nisam se presvukla za svečanost. Moja svečanost je moja duša s kojom lete druge vip duše. Ako dobiješ pozivnicu, nikad nećeš biti izgnan. Ja sam posebna. Moj deda zna kakva sam. Mom dedi sam Ga pokazala. Njegov tata će saznati. Sad me vidio.
Nelagodno zurim u svoje suncokrete od prije nekoliko tjedana. Sramim se jer je On uz mene. Nikome ne pokazujem te osjećaje. I suza mi se krije u kutu oka i zahvaliti ću vjetru jer se ne može braniti ako ga okrivim za nju. Pali moju svijeću. Pali svoju svijeću. Drži me za ruku. Mi smo zajedno ovdje gdje nikoga ne vodim. Gdje sam uvijek sama. Jesi ga vidio? Da, ja baš njega volim deda. Samo njega.
I još jedan osjećaj je otkrio. Još mi je jedan osjećaj dao.
 
ZAHVALJUJEM VAM SVIMA OD SRCA NA PRUŽENOJ PODRŠCI I GLASOVIMA. IMALA SAM JAKU KONKURENCIJU. LAGALA BIH KAD BIH REKLA DA MI NIJE ŽAO, ALI ONO ŠTO MI PUNI DUŠU RADOŠĆU SU LJUDI KOJI ME RAZUMIJU, ČITAJU, PRATE I KOJI SU TU. VI ZNATE KOJI STE I UVUKLI STE MI SE U SRCE. BUDITE TU I DALJE.
bomba-estrogena @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare